Ovih dana ponovno čitam djela Tomáša Halíka. Halík je genijalan pisac koji istinski promišlja o vjeri i ljubavi. Što je vjera? Halík kaže da vjera ne predstavlja čuvanje određenih informacija ili iznošenje raznih mišljenja; vjera također nije intelektualni dvoboj protiv nekoga niti zazire duboko u znanje. Ni vjera ni ljubav se ne bave sobom, već zahvaljujući njima, čovjek će načiniti iskorak iz sebe.

U vjeri nije toliko bitno vjerovati u sebe, pa čak ni vjerovati u Boga, već je važno vjerovati Bogu.

Analizirajući vjeru i ljubav, Halík nudi primjer Abrahama – praoca naše vjere. Abrahamova vjera nije znanje ni mišljenje, već iskorak; vjera simbolizira povjerenje. Abraham se ipak zaputio ne znajući kamo ide. Eto, to je vjera – zaputiti se u život, u svećeništvo, u brak, a da doista ne znaš kamo ideš i dokle ćeš doći, ali jedno sigurno znaš – Bog je tu, uz tebe! U vjeri nije toliko bitno vjerovati u sebe, pa čak ni vjerovati u Boga, već je važno vjerovati Bogu. Isto se događa i s ljubavlju. Naime, i u ljubavi je bitno vjerovati drugome, krenuti na put bez prtljage. Iako ništa ne nosiš, ali Bog tebe nosi. Ti si, čovječe, Božja prtljaga! Halík znakovito zaključuje da su vjera i ljubav riskantan put i pothvat: ne znaš kako će završiti, ali na putu kojim kročiš nemaš drugog izbora, osim ludo vjerovati i ludo voljeti.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 19 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.