Mala Terezija je uistinu posebna svetica. Tražila je da prije vremena uđe u karmelićanski red, što joj je naposljetku i odobreno pa je sa svega petnaest godina postala karmelićanka. Umrla je vrlo mlada, u dobi od 24 godine. Cijeli svoj život bila je i ostala dijete – sveto dijete. No, postoji nešto što je uvelike razlikuje od drugih svetaca.

Nikad ništa nije prigovarala sestrama i s ljubavlju je činila i cijenila sitnice koje drugi uopće i ne zamjećuju

Naime, sveta Mala Terezija nije bila sposobna činiti velike pokore ni mrtviti svoje tijelo. Odveć je bila slaba i nemoćna. U njezinom životu nije bilo takozvanih velikih pokora ni žrtava. Nije se bacala u trnje kao sveti Franjo Asiški, niti je kao sveti Ivan Kapistran tjednima neumorno postila. Sama priznaje da nije bila za to sposobna. Ali što je onda toliko razlikuje od drugih svetaca? Ona je bila majstorica svakodnevne ljubavi. Nikad ništa nije prigovarala sestrama i s ljubavlju je činila i cijenila sitnice koje drugi uopće i ne zamjećuju.

Sveta Mala Terezija bila je kraljica sitnica. Naime, dok je u samostanu vladala večernja šutnja, časnim sestrama nije bilo dopušteno govoriti. Jedne večeri netko je zabunom uzeo svjetiljku Male Terezije, tako da je njezina samostanska soba ostala u potpunom mraku, a i trebala je doći po mračnom hodniku do kapelice. Ne želeći ispustiti ni jednu riječ, lagano je ipak nakon podužeg tapkanja u mrklom mraku stigla do kapelice strogo poštujući pravila večernje šutnje. Umrla je za tu sitnicu.

Tako sam, pored vanjske tmine, bila obasjana unutarnjim svjetlom, koje je puno važnije i sjajnije

Napisala je ovo: „Umjesto da sam osjećala žalost što sam ostala bez svjetiljke, bila sam vrlo sretna osjećajući da se siromaštvo ne sastoji samo u tome da si bez ugodnih stvari, nego da si još i bez neophodno potrebnih stvari. I tako sam, pored vanjske tmine, bila obasjana unutarnjim svjetlom, koje je puno važnije i sjajnije.“ O, kad bismo svi bili kao Mala Terezija – kraljevi i kraljice sitnica, svijet bi zasigurno bio ljepše i svetije mjesto za život.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 12 nadahnutih knjiga, a pisao je i za katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Čitluk (BiH).