Posljednjih nekoliko dana nerijetko razmišljam o poniznosti. Pitam se imam li je dovoljno? Jesam li možda ohol? Kršćani su danas suviše zaboravili na poniznost, no ona je ključ što otvara vrata svetosti. Nema sveca bez poniznosti, ni u Crkvi nema svetosti bez poniznosti. Jesmo li danas možda zaboravili na poniznost? Mi, kršćani, revno ispunjavamo sve vjerske dužnosti: molimo devetnice, hodočastimo u marijanska i druga svetišta, skupljamo priloge za Caritas i druge dobrotvorne organizacije, pišemo knjige, gradimo crkve, a kao da smo odveć zaboravili na taj najvažniji poziv – da budemo i ostanemo ponizni. To je zbilja temeljni poziv upućen kršćanima, to je upravo ono što Bog traži od svakog kršćanina.

Poniznost nije osobina koju možeš lako učiti i naučiti, jer to nije tehnika ili puko znanje, poniznost je stav i stil života, poniznost je način na koji živiš i odnosiš se prema Bogu i drugima.

Blažena Djevica Marija savršeni je primjer poniznosti. Budući da je bila ponizna, primila je tolike milosti, bila je blagoslovljena od Boga. Poniznost nije osobina koju možeš lako učiti i naučiti, jer to nije tehnika ili puko znanje, poniznost je stav i stil života, poniznost je način na koji živiš i odnosiš se prema Bogu i drugima. Ako si ponizan, već si u nebu, već si Božji. Sveti Ivan Klimak je rekao: „Poniznost je jedina osobina koju đavao ne može oponašati.“ Sotona može citirati i Sveto pismo, može izgledati i pobožno; Sotona može čak biti i dobar propovjednik, ali nipošto ne može biti ponizan. Tko je ponizan, blizu je neba, a da toga katkad nije ni svjestan. Poniznost je oružje jače čak od molitve i od posta.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.