Vjernici često zaboravljaju moliti za svoju domovinu. Mole za obitelj, mole za dobivanje posla, za određeni uspjeh, za zdravlje, a vrlo se rijetko sjete moliti za vlastitu domovinu. Gdje god da živiš, pozvan si moliti za svoju domovinu. Tu si se rodio, (od)rastao, naučio prve molitve, govoriš jezikom nastalim upravo u toj državi… Domovina je zapravo tvoj sveti zavičaj.

Gdje god da živiš, pozvan si moliti za svoju domovinu.

Brojni sveci su također voljeli svoju domovinu i često molili za nju. Čitajući Dnevnik svete Faustine Kowalske, jasno ćeš razaznati koliku je ljubav ova svetica osjećala prema svojoj domovini, a shvatit ćeš i da je za nju nerijetko i rado molila. Čak je i tepala rodnoj Poljskoj govoreći: „Moja ljubljena domovino, moja Poljska, o kad bi samo znala koliko žrtava i molitava prinosim Bogu za tebe!“

O kad bi samo znala koliko žrtava i molitava prinosim Bogu za tebe!

Faustina u Dnevniku nadalje upozorava sunarodnjake da se čuvaju grijeha i da Bogu iskažu hvalu, ističući da dobri Bog Poljsku i Poljake uzdiže i voli, ali Poljaci ne smiju postati oholi, već moraju biti ponizni i zahvalni Bogu na raznoraznim darovima.

I ti si, dragi vjerniče, pozvan posvetiti svoju domovinu.

Zar i veliki sin Poljske, sveti papa Ivan Pavao II., nije volio svoju rodnu zemlju? Uvijek je s ponosom naglašavao da je Poljak. Papa je molio za slobodu i blagostanje svoje zemlje. I ti si, dragi vjerniče, pozvan posvetiti svoju domovinu, pozvan si i dužan za nju moliti i postiti jer o tome uvelike ovisi kako će tvoja domovina izgledati u budućnosti.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.