Glasnik nade i radosne vijesti

Složit ćete se sa mnom da nam danas više nego ikad nedostaje lijepa riječ. Toliko je oko nas izgovoreno negativnih riječi i polutočnih informacija, ali većinom su to statistike o broju umrlih i tjeskobne, crne slutnje, a uvelike nam nedostaje blaga i topla riječ; nedostaje nam riječ nade i ohrabrenja. Možda i previše slušamo riječi iz svijeta, a premalo smo uronjeni u vrelo Božje Riječi, premalo ju osluškujemo…

Nama trebaju radosne i Božje riječi. Gladni smo Božje riječi

Bog nam i danas govori. On zapravo nikad i nije prestao govoriti. U konačnici, Bog je živa Riječ, on je Radosna vijest, a zar uostalom „evanđelje“ i ne znači „radosna vijest“? Nama trebaju radosne i Božje riječi. Gladni smo Božje riječi. Zato, prijatelju, od danas budi glasnik radosti! Odveć je i previše glasnika tjeskobe i beznađa. Itekako nam trebaju glasnici nade i ohrabrenja…

Nedavno sam susreo čovjeka koji se neprestano žalio na trenutno tešku i nesnosnu situaciju, a malo prije toga bio je u kafiću i slušao žalopojke svojih prijatelja. Nedugo zatim dolazi drugi čovjek i kaže kako je naš Bog s nama i nije nas nikad napustio, pa neće ni sad. Ovaj je drugi čovjek nosio nadu, a prije toga je boravio na Podbrdu u Bijakovićima, gdje se skrušeno molio našoj nebeskoj Majci.

Budi, prijatelju, svet po svom jeziku, po radosnoj vijesti!

Kakve vijesti širimo ovisi ponajprije od vrela s kojeg se „napajamo“, odnosno odakle „izvire“ riječ koju slušamo. Kad je sveti Ante umro, pokopali su ga na obližnjem groblju, ali ubrzo je sveti Bonaventura odlučio iskopati njegove zemne ostatke i premjestiti ih u baziliku što je za njega i izgrađena. Nakon što je otvorio grob, vidio je da je sve istrunilo, sve osim jezika. Netaknut je ostao samo vrh jezika, onoga svetog jezika koji se i danas nalazi u tom svetištu. Ova kratka priča svojevrsna je poruka da jezikom možeš postići svetost ako si glasnik Krista i radosne vijesti.

Zato su nam danas više nego ikad potrebni takvi ljudi, ljudi nade koji će biti glasnici istine i radosne vijesti. Budi, prijatelju, svet po svom jeziku, po radosnoj vijesti! Širi riječi nade i vjere u bolje sutra, a ne riječi tjeskobe i beznađa!

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 12 nadahnutih knjiga, a pisao je i za katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Čitluk (BiH).