„Gnjio je, a bolest je napredovala napadajući samu kost, pa mu je čak prijetila i amputacija prsta. To je u Kolbeovo vrijeme bila zapreka za svećeničko ređenje“, piše fra Goran Azinović u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu.
Mnogi su sveci oduvijek častili Gospu, ali jedan ju je svetac naročito častio nazvavši je Bezgrešna.
Njegovo ime je Makismilijan Kolbe.
Sve je počelo od njegova čudesnog ozdravljenja koje se ne zaboravlja. Ljudi ne zaboravljaju dobro koje im se učini.
Naime, dok je bio student, Kolbeu je prst naglo obolio. Gnjio je, a bolest je napredovala napadajući samu kost, pa mu je čak prijetila i amputacija prsta. To je u Kolbeovo vrijeme bila zapreka za svećeničko ređenje.
Bezazlena bol izrastala je u tešku borbu za svećenički poziv.
Iako mu liječnici nisu mogli pomoći, Kolbe ne pada u očaj. Stariji svećenik mu savjetuje: „Isperi prst u vodi koju su donijeli iz Lourdesa!“ Kolbe to i čini odmah tu večer prije spavanja. Kad se idućeg jutra probudio, prst mu je bio zdrav!
Voda iz Lourdesa ga je izliječila.
On tada na svoje usne iz sveg srca zahvaljuje njoj – Bezgrešnoj. Kolbe Blaženu Djevicu Mariju naziva onako kako se i sama nazvala tijekom ukazanja u Lourdesu. On i ne poznaje druge nazive za Mariju, nego rabi samo taj naziv.
Upravo mu je Bezgrešna pomogla da ozdravi i postane svećenik.
Ona ga je oduvijek pratila na životnom i svećeničkom putu, a on je to znao. Zato je njezino ime Bezgrešna poput najljepše melodije svakog dana, sve do smrti u Auschwitzu, titralo na njegovim usnama i u njegovu srcu.

fra goran azinović / foto: međugorje-info.com
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika „Naša ognjišta“, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.