Božje utjelovljenje i njegovo sveto porođenje govore o nečemu što smo mi, ljudi odveć zaboravili, a to je dimenzija nježnosti. Isus se rađa kao dijete da ljude iznova nauči što znači biti nježan.

Dijete treba brigu i ljubav, dodir i tepanje, a to su zapravo i simboli teologije nježnosti. Bog ne dolazi na ovaj svijet da pokori čovjeka i da vlada nad njim, već on se daje u ljudske ruke kako bismo mi, njegova ljubljena stvorenja, bili nježni.

Isus želi osloboditi čovjekovo srce od krutosti i tvrdoće, želi razgaliti njegovu dušu.

Mnogi su filozofi i teolozi zastupali tu jednostavnu ideju nježnosti na koju je suvremeni čovjek odavno zaboravio.

Nizozemski teolog Henri Nouwen nježnost definira kao put susreta s drugim čovjekom jer nježnost ne vodi u rat i nasilje. I sveta Edith Stein je u svojim djelima razvijala ideju suosjećanja, a suosjećati s nekim znači biti nježan prema toj osobi.

Ako osjećaš empatiju prema svom bližnjemu, nježno ćeš ga promatrati.

Sveti Bonaventura je razmišljao o nježnosti kao o Božjem putu do čovjeka, ali i o čovjekovu putu do Boga. Nježnost pojedinca privlači k Bogu. Nježno srce istodobno je u svojoj dubini i čisto srce.

Papa Franjo posebno je naglašavao nježnost prema ranjenima i ljudima koji se nalaze na periferiji društva. I zbilja, u ovome svijetu punom ratova i nasilja, grubosti i hladnoće, nježnost je itekako potrebna.

Zato je i Božić otajstvo Božje nježnosti prema čovjeku.

Šaljući svoga Sina Isusa na Zemlju, Bog želi da se čovjek obnovi po tom daru te da, promatrajući njega, razoruža svoje srce od svake grubosti.

Bog želi da budeš i ostaneš kao on – nježan poput malenog djeteta.

Fra Goran Azinović

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika „Naša ognjišta“, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.