Koji su pravi motivi koji pokreću jednog kršćanina? Što pokušavamo kada kažemo da želimo biti bolji? Ovaj tekst poručuje da borba treba biti usredotočena na Boga, a ne na nas.

Bez obzira na dob, većina nas ima problema s emocionalnom zrelošću. Kako možemo iskoristiti nesigurnost adolescencije i nezrelost mlađe dobi? Možemo li ukrotiti neuroze srednjih godina i ekscentričnost starosti? Kako možemo postati normalni?

94-godišnji benediktinski redovnik brat David potiče nas da usporimo, promotrimo kamo idemo i postanemo zahvalni.

Mnogi među nama žive svoje manje-više udobne živote ne razmišljajući o tome kako nam je sve darovano. Na svakom daru valja biti zahvalan, stoga živimo život zahvalno i nikada nećemo požaliti.

Magla, hladnoća, mraz. Toliko toga pokušava me uvjeriti da ne izađem, da ne odjenem toplu zimsku odjeću i zahvalim Gospodinu na svojem životu i obilju blagoslova koje mi je dao. Ipak, odlučila sam da neću skrenuti s puta i da je moja "Zahvalna šetnja" prilika da budem s Njim i da Mu iskažem svoju ljubav i zahvalnost.

Danas više nego ikad, zahvaljujući društvenim mrežama, možemo u svakom trenutku vidjeti blagoslove u životima drugih osoba – od odmora, talenata, ljetnih kampova, obiteljskoga života pa čak i onoga što drugi kuhaju ili jedu za večeru. Društveni mediji su alat za dijeljenje, ali i “zmaj” kojega je potrebno pripitomiti da ne bismo pali u iskušenje i postali ljubomorni zbog tuđih blagoslova.

Ne znamo ni dana, ni sata kada ćemo prijeći iz ovog života u onaj vječni. Međutim, u našem današnjem je svijetu vrlo rijetko prisutna misao o našoj krhkosti i prolaznosti.

Čovjek koji iskreno odgovara na Božju dobrotu i priznaje sve što je primio ne može biti mlak kršćanin. Istinska zahvalnost i licemjerje ne mogu postojati zajedno. Potpuno su nespojivi.

Svaki roditelj trudi se odgojiti sretno, ali i vrlo dijete. Ono što će ga učiniti ponosnim više od bilo kojeg uspjeha u školi ili društvenim aktivnostima je saznanje da je odgojio samostalnu i dobru osobu.