Emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ srijedom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Emisiju je pripremila profesorica na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Silvija Migles.

Želimo li ispravno umnožiti svoja dobra, počnimo danas za sve zahvaljivati!

Zastani na trenutak i zahvali Bogu za današnji dan koji se polako primiče kraju. Istina je da često nismo svjesni Božje ljubavi i vjernosti, možda nikada i nećemo biti u potpunosti, ali to nam ne govori da se ne trebamo truditi shvatiti ju, već suprotno, to nam treba biti jedna od glavnih zadaća ovozemaljskog života.

"Daj nam budućnost punu milosti i svjetlosti i nezadržive ljubavi za životom. Pomozi nam da potrošimo sve što imamo i što jesmo za Tebe. I neka nam Djevica Tvoja i naša Majka smekša srca. Do suza. Hvala", poručio je don Ivan Terze, salezijanski svećenik na svojem Facebook profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Sve smo manje zahvalni jedni drugima. Često se postavljamo kao oni kojima sve pripada. Ponavljajmo ljudima riječi zahvale jer one označavaju našu ljubav prema njima. Zahvaljivanje nije samo stvar dobrog odgoja nego dokaz vjere i poniznosti. Budimo Isusovi svjedoci zahvalni Bogu za darovane živote i svako oslobođenje od zla", poručuje p. Arek Krasicki.

Onda kada se gadiš sâm sebi, onda najglasnije usklikni: "Moj Otac me danas voli još više!" - to je autentično, sinovsko pouzdanje u Boga kojemu ništa ne može stati na kraj! Nemojmo krivo shvatiti: Bog ne želi naše padove, ali nas želi podići kada padnemo. On ne želi naše grijehe, ali ih oprašta kada se pokajemo. Sve je to Očeva pedagogija i odgoj te put kojim nas vodi! Svaki trun, svako zrnce stvarnosti u našemu životu, Otac koristi da nas čvršće privine uz svoje ogromno srce! Dopustimo mu, poručuje fra Ivan Marija Lotar, župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskoga sa zagrebačkog Svetog Duha. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Mladi student pošao je u šetnju sa svojim profesorom. Dok su tako šetali i razgovarali, ugledaše pored puta par starih cipela koje su, po svemu sudeći, pripadale siromašnom seljaku koji je u blizini radio u polju i koji je privodio kraju svoj posao.

Nemam šta obuć', nema ništa u frižideru, nemam s kim otići na kavu, nemam gdje izać'… Uhvatite li ponekad same sebe u izgovaranju ovih i sličnih rečenica? Jesu li one zbilja istinite?

Koji su pravi motivi koji pokreću jednog kršćanina? Što pokušavamo kada kažemo da želimo biti bolji? Ovaj tekst poručuje da borba treba biti usredotočena na Boga, a ne na nas.

Bez obzira na dob, većina nas ima problema s emocionalnom zrelošću. Kako možemo iskoristiti nesigurnost adolescencije i nezrelost mlađe dobi? Možemo li ukrotiti neuroze srednjih godina i ekscentričnost starosti? Kako možemo postati normalni?