"Sve smo manje zahvalni jedni drugima. Često se postavljamo kao oni kojima sve pripada. Ponavljajmo ljudima riječi zahvale jer one označavaju našu ljubav prema njima. Zahvaljivanje nije samo stvar dobrog odgoja nego dokaz vjere i poniznosti. Budimo Isusovi svjedoci zahvalni Bogu za darovane živote i svako oslobođenje od zla", poručuje p. Arek Krasicki.

Onda kada se gadiš sâm sebi, onda najglasnije usklikni: "Moj Otac me danas voli još više!" - to je autentično, sinovsko pouzdanje u Boga kojemu ništa ne može stati na kraj! Nemojmo krivo shvatiti: Bog ne želi naše padove, ali nas želi podići kada padnemo. On ne želi naše grijehe, ali ih oprašta kada se pokajemo. Sve je to Očeva pedagogija i odgoj te put kojim nas vodi! Svaki trun, svako zrnce stvarnosti u našemu životu, Otac koristi da nas čvršće privine uz svoje ogromno srce! Dopustimo mu, poručuje fra Ivan Marija Lotar, župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskoga sa zagrebačkog Svetog Duha. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Mladi student pošao je u šetnju sa svojim profesorom. Dok su tako šetali i razgovarali, ugledaše pored puta par starih cipela koje su, po svemu sudeći, pripadale siromašnom seljaku koji je u blizini radio u polju i koji je privodio kraju svoj posao.

Nemam šta obuć', nema ništa u frižideru, nemam s kim otići na kavu, nemam gdje izać'… Uhvatite li ponekad same sebe u izgovaranju ovih i sličnih rečenica? Jesu li one zbilja istinite?

Koji su pravi motivi koji pokreću jednog kršćanina? Što pokušavamo kada kažemo da želimo biti bolji? Ovaj tekst poručuje da borba treba biti usredotočena na Boga, a ne na nas.

Bez obzira na dob, većina nas ima problema s emocionalnom zrelošću. Kako možemo iskoristiti nesigurnost adolescencije i nezrelost mlađe dobi? Možemo li ukrotiti neuroze srednjih godina i ekscentričnost starosti? Kako možemo postati normalni?

94-godišnji benediktinski redovnik brat David potiče nas da usporimo, promotrimo kamo idemo i postanemo zahvalni.

Mnogi među nama žive svoje manje-više udobne živote ne razmišljajući o tome kako nam je sve darovano. Na svakom daru valja biti zahvalan, stoga živimo život zahvalno i nikada nećemo požaliti.

Magla, hladnoća, mraz. Toliko toga pokušava me uvjeriti da ne izađem, da ne odjenem toplu zimsku odjeću i zahvalim Gospodinu na svojem životu i obilju blagoslova koje mi je dao. Ipak, odlučila sam da neću skrenuti s puta i da je moja "Zahvalna šetnja" prilika da budem s Njim i da Mu iskažem svoju ljubav i zahvalnost.

Danas više nego ikad, zahvaljujući društvenim mrežama, možemo u svakom trenutku vidjeti blagoslove u životima drugih osoba – od odmora, talenata, ljetnih kampova, obiteljskoga života pa čak i onoga što drugi kuhaju ili jedu za večeru. Društveni mediji su alat za dijeljenje, ali i “zmaj” kojega je potrebno pripitomiti da ne bismo pali u iskušenje i postali ljubomorni zbog tuđih blagoslova.