"U našoj boli Bog nam pristupa poput milosrdnog Samaritanca povijajući naše rane euharistijom i sakramentom pomirenja kako bi nas postavio na svoja ramena i nosio kroz ovaj život. Neka nas današnja riječ nosi na krilima Božje ljubavi koja uklanja strahove koji nas paraliziraju u duhovnom i tjelesnom životu", piše studentski kapelan vlč. Mario Žigman na društvenim mrežama.

"Neka i naša propovijed bude najljepše izrečena djelima ljubavi. Stoga, neka i danas odjekuje opomena sv. Franje u našem srcu: Pazi kako živiš. Ti si možda jedino Evanđelje koje će netko pročitati", piše studentski kapelan vlč. Mario Žigman.

"Nemojmo dopustiti da nas oholost i srdžba zaslijepe da ne vidimo, već očistimo svoj pogled jer gledati je, kaže sv. Toma Akvinski, najsavršenija djelatnost jer njime usavršavamo sami sebe. Na koji se to način usavršavamo? Tako što gledajući oko sebe prepoznajemo potrebe drugih, time nas njihove potrebe potiču da budemo sažaljivi i na taj način svjedočimo Isusa koji je i danas živ, koji i danas hoda ovom zemljom čineći dobro po našim rukama, našim djelima, našim pogledom", piše vlč. Mario Žigman duhovnik DUHOS-a iz Osijeka na svojim društvenim mrežama.

"Na koji način mi možemo širiti Božje kraljevstvo? Tako što ćemo kroz one sitnice našega života koje nitko ne primijeti biti pravedni. Na primjer: biti vjeran u braku, svakodnevno obavljati svoje dužnosti, pružiti nekome riječ utjehe, nasmiješiti mu se, udijeliti kompliment. Sve je to ono što nam se čini maleno, ali ono donosi velike plodove u životima drugih, a onda i u našim. Nemojte misliti da vas Bog ne može upotrijebiti jer ste maleni, stari, gluhi, skriveni ili neki od drugih razloga. Bog je u stanju upotrijebiti svakoga od nas ako smo mi voljni postati sijači. A za postati sijačem trebamo se odreći veličine, oholosti, sebičnosti, egoizma" piše vlč. Mario Žigman na Facebook stranici Duhos Osijek.

"Nama se Krist daruje, a mi ga ponekad primamo nedolično, umjesto da s pobožnošću i dubokim strahopoštovanjem primimo Krista na svoju ruku, mi ga, rekao bih hvatamo, gotovo otimamo iz ruku svećenika. Načinimo od svojih ruku prijestolje Bogu znakom križa – znakom pobjede nad smrću. Prijestolje na koje se Bog uspeo da bismo mi živjeli i tako ga dostojanstveno blagujmo. I zaključio bih pitanjem: što bi bilo kada bi nama bilo njegovo Tijelo uskraćeno? Bismo li i mi neutješno plakali ili bi nam bilo svejedno", piše vlč. Mario Žigman na Facebook stranici Duhos Osijek. Objavu prenosimo u cijelosti.

"Postoje situacije našega života koje jednostavno ne možemo tako jednostavno objasniti. Na primjer: možete li objasniti nekome zašto ga volite? Možda možete napraviti popis i reći volim tu osobu zbog toga što je lijepa, pametna, smiješna, dobra, jednostavna, ponizna… Međutim, koliko god riječi iskoristili, što god rekli, ipak će nam nakon nekog vremena ovo zvučati površno jer na dubljoj razini znamo da taj popis čak ni ne odražava, a ni adekvatno opisuje našu ljubav prema toj osobi. Neke stvari poput ljubavi možemo iskusiti, ali ih ne možemo u potpunosti razumjeti, objasniti ili definirati", poručuje vlč. Mario Žigman.

"Sve dok smo u ovome svijetu Bog je onaj koji nas mora čuvati. Kad bi Bog samo na jednu sekundu otišao od nas, bili bismo izgubljeni. Vidite, grijeh svijeta napada nas izvana, a vlastiti grijeh iznutra. Tome se ne možemo suprotstaviti svojim snagama, jer smo nemoćni, slabi poput djeteta. Zbog toga nas Bog čuva i posvećuje", poručuje vlč. Mario Žigman.

"Ljubav je žrtva i zahtjeva od nas da prvo pogledamo drugoga, stavljajući njegove potrebe ispred naših. To zahtjeva istinsku žrtvu i nesebičnost. Tako će Ivan Pavao II. reći da nećemo pronaći ljubav bez križa, niti ćemo križ moći nositi bez ljubavi", poručuje vlč. Mario Žigman.

"Također, sebe preispitajmo gdje smo u svojoj vjeri. Zašto vjerujemo? Znamo li dati odgovor i obrazložiti nadu našega poziva ili vjerujemo jer smo tako naučili, jer su nam vjeru prenijeli naši roditelji? Isus želi da ga osjetimo, dodirnemo i da vjerujemo jer smo se susreli s njime. A kada se s njime susretnemo tada imamo sljedeću dužnost. Da budemo svjedoci toga susreta", poručuje vlč. Mario Žigman.

"Preispitajmo se u kojim smo to zaključanim sobama svoga života. Koje su to stvari zbog kojih smo zaglavili na istome mjestu? Možda ih se bojimo i izreći jer nas straši sama pomisao na ono s čime se borimo u svome životu. Možda mislimo da nam nitko ne može pomoći. Neka nas to ne straši jer Krist dolazi i kroz zaključana vrata i daje nam svoje svjetlo, daje nam svoj mir. Daje nam hrabrost i snagu", poručuje vlč. Mario Žigman.