"U jednom koncentracijskom logoru nakon završetka Drugog svjetskog rata pronađen je jedan mali papirić na kojem su bile ispisane tri rečenice. Prva: Ja vjerujem u sunce i kada ne vidim da ono sija. Druga: Ja vjerujem u ljubav i onda kada je ne osjećam. I treća: Ja vjerujem u Boga i onda kada On šuti", stoji u novoj Pozitivnoj minuti fra Josipa Vlašića koju vam donosimo u nastavku.

Uspješni direktor podsjetio me na 3000 godina staru lekciju koja će i vas učiniti mudrijim roditeljem, prijateljem ili poslovnim čovjekom.

Uskrs nas podsjeća da smo svi pozvani umrijeti sebi - i započeti život obnovljene vjere. Uskrs, najveći od svih crkvenih blagdana, šalje poruku da je Kristovo uskrsnuće pobjeda nad zlom i smrću. Francuski biskup i teolog Jacques-Bénigne Bossuet svojedobno je o svom povjerenju za spas u kršćanstvu napisao: „Ako bih tražio uistinu spasonosnu religiju, tražio bih onu koju je utemeljio onaj koji nije samo tvrdio da je božanstven, već je i ustao iz mrtvih."

"Dakle, mladi prijatelji, ne glavu k zemlji, nego u vis! Naš Bog nije se promijenio. On je i danas onaj isti brižni otac, liječnik, koji bdije nad nama. Vjerovati u Boga i biti pesimist, to je protuslovlje. Pravi katolik mora danas biti optimist više nego ikada", poručio je kardinal Alojzije Stepinac u nagovoru mladeži 1944. godine. Ove snažne riječi i danas su utjeha i ohrabrenje na našem životnom putu.

Odrastanje danas može biti prilično nezgodno. Uz sve probleme koji dolaze s društvenim mrežama, puno je toga s čim se moraju boriti djeca današnjice. Vjera, recimo. Za djecu koja odrastaju u obiteljima s vjerom, religija može biti stvar na koju se mogu osloniti, ali, nažalost, može dovesti do zadirkivanja vršnjaka koji nemaju ista uvjerenja. Koji je odgovor roditelja?

"Čovjek najprije može ozdraviti kad vjeruje u dobro, kad govori zdravo i dobro, kad očekuje dobro i kad vjeruje u dobro u ljudima, u sebi, u okolini. Čovjek sigurno uspijeva i on uvijek ostaje dobar i zdrav kad govori dobro, misli dobro, kad vjeruje u dobro u ljudima i kad se oslanja na apsolutno dobrog Boga", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Hagioterapijska antropologija“.

Čini nam se da smo prepušteni igri slijepih sila u svijetu. Patnja je trenutak u kojem toga postajemo svjesni. Trpljenje je stoga križanje na kojem se naša vjera mora opredijeliti: ili priznati da samo Bog vodi naš život ili povjerovati da on gubi kontrolu nad nama i da stoga trebamo uzeti sudbinu u vlastite ruke. O tome kamo smo krenuli na tom križanju ovisi uspješnost i neuspjeh života.

Zar vrijeme koje nam je darovano od Boga može biti zamka Zloga? Itekako. Dok se jedni bore s prošlošću, drugi već skupljaju brige u budućnosti. Sotona iskorištava te situacije da nas odvrati od sadašnjosti i činjenice da imamo samo ovaj trenutak. Prošlost je davno iza nas, a budućnost je neizvjesna.

Senjski književnici Vjenceslav Novak, Milutin Cihlar Nehajev, Silvije Strahimir Kranjčević, Milan Krmpotić… dio su nepregledne rijeke vjernih hodočasnika Majci Božjoj Krasnarskoj koji su u ovozemnim potrebama duše i tijela našli okrepu i utjehu pod Njezinim skutima.

"Ti svjedočenjem vjere soliš, kako kaže Isus, ovaj svijet njegovom ljubavlju. Zato svjedoči radikalno, korjenito, stalno i trudi se odgovoriti na svaki Njegov i najmanji poziv. Iskustvo svetaca nas uči da, ako uspijevamo svjedočiti vjeru u malim stvarima – obvezama koje imamo kao što su brak, sakramenti, škola, posao, prijatelji – onda ćemo imati umijeća i snage svjedočiti vjeru i u velikim stvarima, u velikim i ključnim životnim trenucima", ističe fra Mate Kolak u specijalu o vjeri za projekt Pod Smokvom.