Tema prvog ovogodišnjeg „Četvrtka za dušu“ u Splitu uoči Valentinova bila je „Ljubav sve pobjeđuje“, a nakon svete mise poznati dubrovački pjevač duhovne glazbe Stijepo Gleđ Markos podijelio je svoje svjedočanstvo o traženju i nalaženju životnog smisla i ljubavi u Bogu.

Mnogi su pogođeni teškim životnim dijagnozama i traumama još od ranog djetinjstva. Jedan od takvih je i Dragan Buljeta. Naime, Dragan, koji je 1977. godište, bio je relativno pokretan do 2002. kada je počeo koristiti najprije mehanička, a potom električna invalidska kolica. To je stanje trajalo sve do 2009. kada je prestao samostalno disati te je završio u bolnici na respiratoru.

Više nisam mogao govoriti, ali sam svega bio svjestan, gušio sam se. Rekao sam u sebi: „Gospodine, primi me, ali nisam mislio da će to biti sad!“ Bio sam siguran da neću preživjeti.

„Neću činiti grijeh iz ljubavi prema Stvoritelju, a ne iz straha da ću biti kažnjen, da će mi se dogoditi još veće zlo ili slično. Vjeru treba upoznavati da bi se ispravno živjela“, poručio je poznati hercegovački franjevac fra Marin Karačić na svojim društvenim mrežama.

Riječi „Kako ste?“ neizbježne su u svakodnevnim susretima, no uspijemo li se pritom zaustaviti da saslušamo odgovor drugoga? Uspijemo li naći vremena za uživjeti se u situaciju druge osobe i možemo li odgovoriti na ovo pitanje pozitivno i iskreno? Postavljamo li ovo pitanje članovima obitelji? Vlč. Ivica Cujzek u emisiji „Pod križem“ u temu obiteljskih odnosa uvrstio je promišljanje o ovim značajnim riječima koje pružaju priliku za susret, a često nas ostavljaju praznima.

 „Otvorimo svoje primljene sakramente, sve ono darovano od Boga, spustimo Riječ Božju u svoj život da nas se tiče, da možemo živjeti po Njoj i od Nje“, podijelio je fra Marin Karačić na svojim društvenim mrežama.

Nekoliko milijuna vjernika u filipinskoj prijestolnici Manili sudjelovalo je u godišnjoj procesiji  „Crnog Nazarećanina“, časteći Isusov kip iz 17. stoljeća.

Nisam imao viđenja poput apostola Pavla i tolikih prijatelja Božjih, svetih mistika, koji su trajno živjeli s Bogom i imali viđenja. Nisam od tih; nisam ja toga dostojan. A, zapravo, meni čudesna ukazanja i ne trebaju. Ipak mi se Bog ukazao. Ne jednom, nego to čini svakoga dana.

Nije novost da ima životâ sa svakakvim križevima. No pojedini neprestano ističu svoje križeve – kao da ih drugi nemaju – naglašavajući koliko su oni veliki, teški, pravedni, nepravedni, nametnuti, uzaludni...

Sigmund Freud smatrao je vjeru iluzijom koja proizlazi iz naše potrebe za utjehom i sigurnošću. Viktor Frankl potpuno se udaljio od Freudova ateizma te je naglašavao vjeru u smisao i transcendentnu dimenziju ljudskog bića koja nadilazi puke psihološke mehanizme. Koji je odnos psihoanalize i vjere? Kako se otvoriti milosti?