U čemu se sastoji radost uskrsne vjere? Što je to što kršćanina iz temelja razlikuje od pripadnika drugih religija? Zašto je stvarnost eshatološke vječnosti, koja započinje već ovdje na zemlji, suvremenom društvu tako teško pojmljiva – do te mjere da se kršćanstvo sve češće svodi na tradicionalni folklorni element naroda kojem pripadamo, bez dubljeg, osobnog i duhovnog značenja?

Čovječanstvo nikada ne bi trebalo prestati diviti se činjenici da je Bog odlučio biti blizak ljudima – i to na način koji nitko nikada ne bi očekivao. Da se piše scenarij za neki televizijski projekt, sigurno bi se pojavila ideja o čovjeku koji želi postati nešto više nego što jest. No, bi li itko napisao priču u kojoj Bog želi postati ono što je stvorio?

Zagrebačka nadbiskupija objavila je prigodni letak popraćen ilustracijama o tome kako sudjelovati u sakramentalnim slavljima tijelom i dušom tako da ona budu prožeta vjerom, ufanjem i ljubavlju.

Međunarodna teološka komisija objavila je dokument pod naslovom „Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj – 1700. obljetnica Nicejskoga ekumenskog sabora (325.-2025.) koji ističe važnost vjerovanja formuliranog 325. godine za sadašnjost i budućnost kršćanstva te potiče na zalaganje za jedinstvo svih kršćana.

Nakon što je bila većinom odgajana u svjetovnom duhu, jedno jutro Éva se probudila i poželjela otići na misu. I sada, nakon što je pronašla unutarnji mir, krstit će se ovoga Uskrsa

Strah je temeljna značajka našeg života. Ne može se iskorijeniti, ali se možemo s njime suočiti. Kako prevladati strah i koje su posljedice dopuštanja strahu da nas preplavi?

Jedna od definicija čovjeka je da je on biće traženja. O tome nam svjedoči i Sveto pismo. Poput prvih učenika u osobnom susretu s utjelovljenom Riječju započnimo svoj put traženja smisla i punine života odgovarajući na pitanje: „Što tražim?” U susretu s Njime upustimo se u zahtjevan i ponekad bolan, ali iscjeljujući hod spoznaje istine o samima sebi.

Tema prvog ovogodišnjeg „Četvrtka za dušu“ u Splitu uoči Valentinova bila je „Ljubav sve pobjeđuje“, a nakon svete mise poznati dubrovački pjevač duhovne glazbe Stijepo Gleđ Markos podijelio je svoje svjedočanstvo o traženju i nalaženju životnog smisla i ljubavi u Bogu.

Mnogi su pogođeni teškim životnim dijagnozama i traumama još od ranog djetinjstva. Jedan od takvih je i Dragan Buljeta. Naime, Dragan, koji je 1977. godište, bio je relativno pokretan do 2002. kada je počeo koristiti najprije mehanička, a potom električna invalidska kolica. To je stanje trajalo sve do 2009. kada je prestao samostalno disati te je završio u bolnici na respiratoru.

Više nisam mogao govoriti, ali sam svega bio svjestan, gušio sam se. Rekao sam u sebi: „Gospodine, primi me, ali nisam mislio da će to biti sad!“ Bio sam siguran da neću preživjeti.