Vjerovati znači pouzdati se u potpunoj slobodi i s radošću brižnom Božjem naumu o povijesti, kako je to učinio Abraham, kako je to učinila Marija iz Nazareta. Vjera je dakle pristanak kojim naš um i naše srce kažu svoj "da" Bogu, ispovijedajući da je Isus Gospodin. I taj "da" preobražava život, otvara mu put prema punini smisla, čini ga tako novim, ispunjenim radošću i pouzdanom nadom.

Svi mi dobro znamo što su to napasti, no, prepoznajemo li svaku napast kao napast?

Kome se to od nas nije teško prepustiti Bogu i njegovom planu? Tko to od nas nije pomislio da može i zna bolje od Boga? A opet, tko to od nas može reći da nije iskusio što je to Providnost?

„U sprječavanju i liječenju duševnih bolesti, ovisnosti, depresije… istinska vjera pomaže - to je znanstveno dokazano“, rekao je u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne neuropsihijatar profesor Sveučilišta u Mostaru dr. sc. Dragan Babić.

Donosimo vam promišljanje Tomislava Ivančića o duhovnoj dimenziji čovjeka te o tome što mnoge od nas priječi u tome da zaživimo život punim plućima.

Gdje je Bog? Kako mogu znati da poznaje moju situaciju? Kako uopće vjerovati? Pročitajte u nastavku.

Ljubav bližnjemu zla ne nanosi, piše sv. Pavao. Pa ipak, što kada pod krinkom "dobroga" drugima nanosimo zlo? Pročitajte u nastavku.

Gdje su teolozi zakazali? Ili možda bolje – zašto se ne bi trebali bojati upuštati u dijalog s modernim čovjekom te pomoći mu raskrinkati sve one laži u koje je povjerovao pod krinkom istine?

Dok god mislimo da je odnos s Bogom vršenje propisa nikada nećemo zaživjeti ono što On od nas zapravo traži! Pročitajte u nastavku.

Vjera ne podrazumijeva slijepo obdržavanje nekih pravila kojima ne znamo smisao, već odnos s Bogom. Kršćanstvo nije skup moralnih pravila, već - osoba.