Ono što Isus svojom sakramentalnom prisutnošću čini u nama, trebali bismo i mi činiti u svijetu oko nas, a dok nas On preobražava svojom milošću, i mi moramo uzdizati i oplemenjivati ​​sve koji nam priđu.

Iako postoji strah od smrti, snaga je u Božjoj ljubavi koju nam Bog daruje i mi tu ljubav širimo dalje svojim životom i djelima. Upravo takav pristup, unatoč naših slabosti i grijeha, otvara nam pogled duše koja na kraju svoga života prepoznaje smisao i stvarnost vječnog života.

Bespoštedna borba za tvoju dušu još uvijek traje ovdje na Zemlji. Svatko je želi pridobiti za sebe: i raj i pakao, no ona će pripasti onome „odvjetniku“ koji u njoj pronađe više djela dostojnih ili raja ili pak pakla.

O smrti i vječnom životu svatko je razmišljao barem jednom. A možda i svake godine – uz blagdan Svih svetih i Dušni dan. Smrt kao pojavu treba shvatiti i prihvatiti te na nju gledati kao na novi početak ili pak nastavak života, samo u malo drugačijem obliku. Svaka će se osoba sa smrću najbližih nositi drugačije, a u svemu tome važna je vjera koja će objasniti i dati smisao završetku ovozemaljskoga i prelasku u vječni život.

„Kad bi Bog bio živ i kad bi bio ljubav, ne bi dozvolio da djeca umiru“ - koliko smo samo puta čuli tu rečenicu! Gdje je Bog kada djeca umiru?

Kratak biblijski odlomak koji daje sveti Petar u Djelima apostolskim pomaže nam razumjeti više o tome kako doći u raj.

"Kristova logika pšeničnog zrna i njegova umiranja je teška i zahtjevna. Zato Isus koristi glagol mrziti kako bi to naglasio. „Tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.“ To „mrziti“ znači izabrati smrt u Kristu i umiranje s njime na križu, ali time čovjek izabire i zadobiva život", piše pater Marko Bijelić.

O Bože, trebaš nam. Otvori nam pogled za boje istinskog života u ljepoti svitanja. Trebamo Te da nam pomogneš kako bi molitvom i približavanjem istini ispunili dane. Bez Tvoje blizine postajemo prevrtljivi stranci izgubljeni u sumaglici zabluda. Zbunjeni stojimo na raskrižju s više putokaza, kao da ne znamo kako si davno rekao da si Ti put, Ti, koji si raspet na križu.

"Previše se brinemo za svoje tijelo, a trebali bismo se više brinuti za svoj duh i dušu koja je besmrtna. Ugledajmo se na svetu Rafku, koja ne samo da se nije bojala za svoje zdravlje i život, nego je molila Isusa da okusi malo njegove patnje i smrtne muke. Tu molitvu joj je Gospodin i uslišao. Strašno je trpjela i bila je nepokretna, eto što ljubav može, kada svoje tijelo ne gledamo kao najveće blago koje treba čuvati pod svaku cijenu, već ga predajemo da se zlopati za Kraljevstvo Božje i gledamo da svoju dušu ne izgubimo", poručio je Pavić.

"Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve … Tko god hoće da bude prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Božji." To je ono što me uči moja Biblija! To je ono što izjavljuje Riječ Božja! Čovjek ne može voljeti svijet i stvari ovoga svijeta i posjedovati Očevu ljubav.