Teško je jasno zaokružiti i reći što sve za nas znači Isusova smrt: vječni život, otkupljenje grijeha, pomirenje s Bogom… Riječi su nedostatne za cjelovit opis tolikog otajstva. No možemo govoriti o nekim njegovim aspektima, nekim razjašnjenjima koja nam Sveto pismo donosi. Jedno je od njih i govor o Kristu kao novom Adamu. Njegov život, muka, smrt i uskrsnuće poništili su pogrešan odabir prvih ljudi i omogućili nam povratak u domovinu: mjesto gdje ćemo živjeti u savršenom miru i zajedništvu s našim stvoriteljem i nebeskim Ocem.

Koliki propadaju jer je nama neugodno reći nešto što nekome smeta, jer imamo sto izgovora da se ne petljamo u tuđi život! Isus je rekao: „Odsada više nemoj griješiti.” To su teške riječi. Milosrđe je teško, ali smo na njega pozvani. Pozvani smo ljudima u svojoj okolini pokazati da ih razumijemo, prihvaćamo i ljubimo, i da ih baš zato pozivamo da promijene način života – jer su stvoreni za mnogo više.

Obraćenje se ne događa kada shvatimo da nam grijeh šteti, nego onda kada doživimo Božju ljubav: tada shvatimo da je Bog odgovor na svaku čežnju naših srca i da jedino u njemu možemo naći mir, radost, sreću, sigurnost i pravu, istinsku, nepresušnu ljubav. Samo je Bog dosta, kako kaže sv. Terezija Avilska.

No Bog nam po Josipu prije svega poručuje da se Božje kraljevstvo može živjeti u skrovitosti, daleko od blještavila svijeta. Svi smo mi krštenjem pomazani za kraljeve i nasljednici smo Kristove kraljevske loze: tko je god kršten, ne treba sebe smatrati "običnim malim čovjekom", nego kraljem – osobom kraljevskog dostojanstva i prava.

„Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega.” Možemo nabrojiti tisuću različitih kušnji kroz koje prolazimo u životu, ali sve se nekako mogu svesti na ove tri. Rekli smo na početku kako je korizmeni hod pokušaj kopiranja Isusova boravka u pustinji. Tri stvari koje Crkva svim vjernicima u korizmi stavlja na srce, služe nam kako bismo pobijedili ove tri kušnje: post i odricanje oružje su za pobjedu nad požudom, djela milosrđa štite od gramzljivosti, a molitva je lijek za oholost.

"Nemojmo postavljati granice Božjoj ljubavi, sami određivati kako treba ljubiti i koga, već probajmo osluškivati Boga i čuti kome nas on šalje. Molimo za one koji nas progone, za naše neprijatelje, ne samo za to da prestanu nego i za to da se obrate: da se poput nas zaljube u Isusa i da dođu u nebo, gdje ćemo zajedno, pročišćeni, slaviti Boga i blaženi uživati u njegovoj prisutnosti", piše vlč. Tomislav Šagud u svome promišljanju o nedjeljnom evanđelju.

"Bog se našem dolasku na misu raduje kao ženik mladenki. Ali kako se osjeća kada se ne pojavimo, kada ga iznevjerimo i ostavimo samog na oltaru? Dolazak na misu sudjelovanje je u vlastitom vjenčanju s Bogom! Još nisam čuo da je nekoj mladenki bilo mrsko ujutro ustati da dođe na svoje vjenčanje ili da je pomislila kako će zaručniku biti draže da umjesto na vjenčanje ode u prirodu i tamo razmišlja o njemu te mu tako pokaže svoju ljubav. Sekularizirani nam svijet, usmjeren isključivo na korisnost, zatvara oči za onu nevidljivu stvarnost, za istine naše vjere, za mistiku. Euharistija nije neki koristan običaj ili psihološka pomoć za nošenje sa svakodnevicom. Ona je bračno sjedinjenje s Bogom – u pričesti Bog i Crkva postaju jedno", piše vlč. Tomislav Šagud, župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu.

Vlč. Tomislav Šagud na svojem je Facebook profilu pozvao na susrete koji će se održavati ponedjeljkom u 19 sati u crkvi na Prečkom, a smisao je susreta tumačenje Biblije. Više informacija donosimo u nastavku.

"Marija odlazi Elizabeti da vlastitim očima vidi Božje čudo. Osvjedočila se da Bogu ništa nije nemoguće te dobila polet i snagu za ustrajnost u vremenima briga i nevolja koje ju tek očekuju", piše vlč. Tomislav Šagud.

"Stoga, da bi ovaj Božić uistinu bio susret s Bogom, moramo naučiti spuštati pogled, naučiti prepoznavati Boga u malenima. Jedan je od konkretnih načina za to pomaganje siromašnima. Nažalost, barem u Hrvatskoj to nije problem. Imamo puno ljudi koji su u potrebi, ali i puno ljudi velika srca. Možda zbog svog načina života baš i ne primjećujemo potrebite oko sebe, no zato u skoro svakoj župi imamo Caritas, koji nam u tome može pomoći. Danas je prigodno i Nedjelja Caritasa, kada organizirano dajemo svoje priloge za najpotrebnije. Pomagati siromašnima nije samo lijepa gesta ili dobra pobožnost: to je uvjet koji Evanđelje stavlja pred nas za naše spasenje. To je preduvjet za prepoznavanja Krista i za ulazak u Božje kraljevstvo", piše vlč. Tomislav Šagud.