Čini se kako smo se uljuljali u kršćanstvo kao kategoriju pa se, radi vlastite komocije, "oprostili od đavla" i tako postali ne samo hladni nego još gore, mlaki vjernici, što je vrlo pogubno (usp. Otk 3,16).
Ljudi su usmjereni na traženje istine. Bog nas je takvima stvorio. Dok nam znanost i matematika daju mjerljive činjenice, mjesto gdje dolazimo do prave, nematerijalne istine obično su priče.
Često smo toliko opterećeni, prenatrpani mislima, slikama i brigama da je potrebno dosta vremena dok Božja riječ sve to ne odgurne u stranu i probije se k nama.
U jednome mjestu živi mladić koji je kao dijete stalno govorio da će, kada odraste, postati svećenikom. Doista, bio je veoma pobožan, dobar i uslužan. Bio je najbolji učenik na vjeronauku i redovito je ministrirao. Međutim, kada je došlo vrijeme za odlazak u sjemenište, promijenio je mišljenje. Upitan zašto ne ide učiti za svećenika, kako su već svi to od njega očekivali, rekao je: "Ja bih rado bio svećenik nedjeljom, u crkvi, kada je misa, ali što ću raditi preko tjedna?"
"Kao svjedočanstvo nekadašnje plodne vjere na zapadu ostaju još brojne crkve i crkvice koje se sve manje koriste ili su jednostavno zatvorene. Ove sad puste građevine često su proglašene spomenicima kulture i vapiju za materijalnom obnovom", piše don Josip Mužić.
Složenost odnosa u suvremenom društvu teži prekriti stvarne izvore društvene moći i umanjiti sposobnost demokratskoga društva da te izvore moći kontrolira i njihovo djelovanje kanalizira u pravcu općega dobra.
Mudraci su se pokrenuli i slijedili zvijezdu. Josip se pokrenuo i slijedio svoje snove. Marija se pokrenula i slijedila anđeosku riječ. Apostoli su se pokrenuli, ostavili mreže i pošli za Isusom. Pavao je ugledao znak, uskrsloga Gospodina, pokrenuo se, napustio svoje dotadašnje proganjanje Crkve i, postavši Kristovim učenikom, postao je velikim učiteljem kršćana.