Na adresu redakcije Hrvatske katoličke mreže stiglo je svjedočanstvo Ruže Barišić o zagovoru svetog Josipa koji joj je izmolio posao, ali i svojim zagovorom približio Bogu. Donosimo svjedočanstvo u cijelosti.

Potresno svjedočanstvo djevojke koja je bila na rubu da si oduzme život, ali joj je Isusova ljubav spasila život, stiglo je na adresu naše redakcije. Poštujući želju autorice, svjedočanstvo je anonimno, a donosimo ga u cijelosti.

Mihaela je začeta silovanjem. Mihaelina majka udala se nešto prije njenog poroda za plemenitog čovjeka s kojim je rodila još tri kćeri. Oca koji ju je prihvatio i othranio kao vlastito rođeno dijete Mihaela zove tatom, ocem. Taj čovjek je za nju tata. Pokazao je to svime kako je prema Mihaeli postupao. Ovo je životna ispovijest snažne žene koja nosi ime arkanđela, predvodnika nebeske vojske i pobjednika nad Zlim, a znači - Tko je kao Bog!?

Peto dijete Ivice i Manuele Iveković kršteno je u subotu 21. studenog u župi sv. Roka u Virovitici. Uz malenoga Jonu bili su njegovi roditelji, braća i sestre: Tadej, David, Sunčica i Ana. Donosimo svjedočanstvo Joninih roditelja Ivice i Manuele, pristiglo na adresu redakcije HKM-a, koji su svoj život i svoju obitelj predali Gospodinu u ruke, a on je providio sve što je bilo potrebno.

"Odveli smo ga kod Blage, a on ga je pogledao 'imenom svojim', svojim blagim očima i rekao 'mali jesi li ti gladan'? Srpski tenkista je odgovorio da je. Blago je pred njega stavio vrbovečki narezak i komad kruha te rekao 'sjedi i jedi'. Nakon što je neprijatelj pojeo, Blago ga je tek tada pitao ono što ga zanima."

Možda u ovom ludom svijetu u kojem živimo svi možemo vježbati prihvaćanje Božje volje i moliti se da izazove u svom životu vidimo kao blagoslov, a ne kao teret.

Pogledajte "video u kojem hrvatski 'papučari' hrabro svjedoče o odgoju, očinstvu, bračnom i obiteljskom životu, financijskim krizama s kojima se suočavaju, traumatičnim porodima i trudnoćama koje su intencionalno završavale rođenjem njihove djece. Hrabri 'papučari' u potresnom svjedočanstvu priznaju kako su tražili i dobili pomoć kada im je u životu zagustilo, i da se nikada nisu osjetili samima na svijetu".

"Uvijek je mi se činila uvjerljivom uzrečica da dobar kršćanin mora u jednoj ruci imati Bibliju, a u drugoj novine. Mislio sam da je važno da kao laik pratim zbivanja u svijetu i da o svemu imam stav. Zato mi je devetesetodnevni post od interneta djelovao prvo nemoguć, a onda i pomalo besmislen. Isto kao i post od slušanja glazbe i radija koji su u autu uvijek bili uključeni. Milošću Božjom, i uz podršku braće, shvatio sam da se bez svega toga može."

Donosimo svjedočanstvo bogoslova koji je po mišljenju liječnika trebao biti abortiran u šestom mjesecu zbog krvarenja, u suprotnom kao posljedica bila je pretpostavka da će dijete biti slijepo i gluho. Kako je i koje ljude Bog stavio na životni put ovog mladića koji su mu posvjedočili da ga je upravo On od rođenja pripravljao za svećenički poziv?

"Od djetinjstva sam se borio s opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Nisam se mogao nositi s prljavštinom i nečistoćom pa je za mene volontiranje u tom smislu bilo nezamislivo. Sjećam se kako sam jednog dana miješao prljavu plahtu, koja je ključala u loncu, i kapljica tog 'soka smrti' završila je u mojim ustima. Prvo sam pomislio da ću umrijeti. No, osjećao sam se dobro. Ne znam kako, ali to me iskustvo izliječilo od moga opsesivno-kompulzivnog poremećaja", posvjedočio je Kenny Mammarella-D'Cruz.