"Kao mali (još prije polaska u školu), htio sam biti radijski voditelj jer mi se taj posao činio posebnim, kreativnim i vrlo zabavnim. U staroj sam šupi povješao svakojake žice, predmete i složio si svoj radijski studio. A onda sam malo narastao i, gledajući koliko je svijet oko mene često okrutan, a pogotovo mi ljudi, odlučio da se tome mogu najbolje suprotstaviti kao svećenik. Htio sam promijeniti svijet! To je nekako i normalno u tim godinama", svjedoč HKR-ov radijski voditelj Zvonko Franc za portal Muževni budite.

Jedne večeri sjeo sam pored nje s relikvijom Padra Pija i poručio mu: “Slušaj, ako mi želiš pomoći, daj mi znak.” Potom sam kazao supruzi da mi stisne ruku, što je ona i učinila! Pozvao sam liječnika i medicinsku sestru da bi im rekao što se dogodilo, no oboje su rekli da si umišljam jer je to nemoguće. Kazali su da je klinički mrtva, ali da će za nekoliko dana stići poznati specijalist i potanko mi objasniti situaciju.

Donosimo svjedočanstvo jedne zagrebačke vjeroučiteljice, koja je pomažući svojoj učenici, najviše pomogla sebi. Pročitajte kako je, tješivši učenicu kojoj je preminuo brat, sama dobila utjehu i spoznaju koliko je njezino zanimanje uzvišeno i da je ono zaista poziv.

Indijski salezijanski svećenik don Tom Uzhunnalil u prepunoj crkvi Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu svjedočio je o 557 dana zarobljeništva u rukama isilovaca. Iznio je svoja iskustva, svjedočio o čudima, istaknuo važnost molitve i oproštenja za duhovni život, za unutarnji mir. Don Tom svjedočio je na engleskom jeziku, a prevodio je don Damir Stojić.

"Tko sam i što mi je činiti?", pitanje je upućeno učenicima osmog razreda jedne osnovne škole u Zagrebu koji pohađaju nastavu vjeronauka. Donosimo osvrt jedne učenice.

"Supruga sam vašeg brata koji se priključio programu u posljednjem ciklusu, u siječnju 2019. Bio je težak mjesec za mene osobno, prolazila sam kroz teško životno razdoblje. Iako smo oboje odgojeni i živimo u kršćanskom duhu, te nam svakodnevna molitva i vjera nisu strani, u sebi sam osjetila nemir. Svjesna činjenice da mu moram biti potpora i oslonac nisam negodovala, barem nisam to pokazivala. Ipak, nije me radovalo što se već prvih dana manje javljao na mobitel..."

Udruga "Hrvatska za Život" i ove jeseni u nekoliko hrvatskih gradova organizira program "Oprostom oslobođene" u obliku duhovnih vježbi za žene koje su ranjene iskustvom pobačaja. Program je to za iscjeljenje rana uzrokovanih post-abortivnim sindromom koji nastaje nakon iskustva spontanog ili namjernog pobačaja. Svjedočanstvo majke koja je doživjela oprost i oslobođenje od krivnje prenosimo u cijelosti.

"Mi smo jedan stari, iskusni, zreli bračni par. U braku smo već 22 dana i posvjedočit ćemo o našoj predbračnoj čistoći i našoj vjeri", započeo je svoje svjedočanstvo bračni par Fofić na prvom hrvatskom Mladifestu u Gornjem Viduševcu.

"Nosim ime Marija i ne može mi nitko ništa", tim riječima svoje potresno životno svjedočanstvo započinje mlada Marija Valentina Tunjić. U svoje 23 godine proživjela je brojne tjeskobe, strahove, uznemiravanja zloga, ali i robovala ovisnosti o pornografiji, i bogopsovci. Govorili su joj da Isus ima knjigu u koju upisuje ljudske minuse i pluseve. Minuse ako smo loši, a pluseve ako smo dobri. Stalno je zbrajala minuse i vjerovala da će u pakao, da u raju nema mjesta za nju. Ali, Gospodin joj je pokazao suprotno.

"Vidim promjenu od prvog dana dok su svi još sramežljivi i stisnuti, do zadnjeg kad je radost i sreća na licima tolika da ne žele otići. Ovo je mjesto gdje se stvaraju prava prijateljstva za život. I kako onda ne biti dio cijele priče?", svjedoči za Hrvatsku katoličku mrežu glavna animatorica kampa na Krapnju Dajana Ravlija.