Mladić se zaustavio do moje kuće tražeći mjesto za krevet. Nosio je dugu kosu, sunčane naočale i majicu bez rukava. Njegov auto bio je natrpan – od upravljačke ploče do prtljažnika- odjećom, čizmama, vrećama za spavanje, rashladnim uređajima i peći. Zakleo bih se da je beskućnik da moj prijatelj nije nazvao da mi kaže da će njegov nećak, riječni vodič iz Colorada, prolaziti na putu za New Orleans. Bilo je to dva dana nakon što je uragan Ida pogodio obalu i obitelji je trebala pomoć, piše na portalu Thosecatholicmen.com

Kako sam mogao reći ne?

Činilo se da mu moj pas vjeruje. Pa sam pozvao momka unutra i pripremio večeru. Kao što se često događa u životu svećenika, ponovno sam otkrio iznenađujuće načine na koje Bog koristi određene pojedince da donese milost na svijet.

Mladić je nekoć bio sjemeništarac. Razgovarali smo o teologiji, ali htio sam znati o njegovu životu u zaleđu. Dakle, opisao mi je zamah livada jasike i strme uspone na snježne vrhove. Ispričao je priče o raftingu bijelim rijekama od Colorada do Zapadne Virginije i slobodi nomadskog života, uključujući poluhipi komune u kojima je živio s drugim riječnim vodičima, ponekad u šatoru, ali najčešće u svom automobilu.

Nakon što je napustio sjemenište, predavao je u katoličkoj školi. Sada vodi bivše studente na mjesta poput Ekvadora i Čilea gdje mladi avanturisti kombiniraju planinarenje s misijskim radom.

Što je duže govorio, više sam bio uvjeren da je Ivan Krstitelj svratio u posjet!

Prije no što smo se povukli na noćenje, izašli smo van i gledali u zvijezde. Naslonivši se na njegov auto, prekrižio sam ruke. U srcu sam se molio: „Hvala ti, Gospodine, za snažno svjedočanstvo vjere ovog čovjeka. Zaštiti ga dok vodi druge kroz ljepotu ovoga svijeta do sljedećeg čuda.”