U tijeku je korizmena kampanja inicijative 40 dana za život, a na službenim profilima svakodnevno se objavljuju svjedočanstva parova koji su se, na veliku žalost, odlučili učiniti pobačaj. Neki od njih godinama su osjećali krivnju, tugu i sram. Jedna majka svjedoči kako je pomoću ispovijedi i programa Oprostom oslobođene pronašla put do mira.

Na 24. godišnjicu smrti kardinala Franje Kuharića zamolili smo naše slušatelje da podijele svoja sjećanja na njega. Njihova svjedočanstva – od krštenja i osobnih susreta do riječi ohrabrenja koje su ih nosile u razdoblju Domovinskog rata – otkrivaju koliko je duboko ostao u njihovim srcima.

Na ulici sam upoznao glad, strah i samoću. Mnogo je dana prošlo bez hrane, a još više noći bez sna. Bilo je trenutaka kada sam mislio da moj život nema vrijednost i pitao sam se vidi li me itko – pa čak i Bog. Ali upravo tamo gdje čovjek dotakne dno, Bog počinje govoriti najtiše, a najjasnije.

Pisao sam o molitvenom životu obitelji Martin, zavideći im na miru koji su imali bez televizije i interneta, bez videoigara rabijatna sadržaja i kako se, poput njih, trudimo u našoj obitelji imati vrijeme igre s djecom, druženja s drugom djecom, kao i mali zajednički molitveni trenutak.

Profesorice sv. Piju ni spomenule da su iz Zagreba, samo su rekle: „Želimo kod vas obaviti svetu ispovijed.”. Objema je odgovorio: „Što ste k meni došle? Pa Vi u Zagrebu imate ispovjednika franjevca patera Antonija!“

Životni put fra Dragana Grizelja nije bio unaprijed iscrtana linija. U samostan je ušao sa željom da bude jednostavan brat, vjeran u malim službama, a kroz godine su ga krojačnica, briga za bolesne, rad s mladeži i svećenička služba oblikovali u pastira koji svjedoči da Bog doista piše ravno i po krivim crtama.

Razmišljajući o svetosti mojega muža, kao i mojoj vlastitoj odavno sam shvatila što je bit sakrameta ženidbe – da muž ženu, a žena muža dovede do Gospodina i da nam je zajedno se posvetiti kroz naše bračno zajedništvo.

U tijeku korizmene inicijative „40 dana za život“ donosimo svjedočanstvo jednog oca.

Moj se život 8. travnja 2025. zauvijek promijenio. Te večeri u našem domu moj je otac pod utjecajem alkohola brutalno ubio moju majku. U tom sam trenutku bila u školi. Moja najmlađa sestrica tada je imala samo tri mjeseca. Nakon majčine smrti otac je uhićen i odveden u zatvor.

O svećeničkom pozivu svoga sina, Brigita govori tiho i sabrano, bez velikih riječi. Doživljava ga kao „nezasluženu milost“, kao otajstvo pred kojim može samo zahvalno zastati, svjesna da je Gospodin godinama, strpljivo i nenametljivo, pripremao cijelu obitelj.