Na ulici sam upoznao glad, strah i samoću. Mnogo je dana prošlo bez hrane, a još više noći bez sna. Bilo je trenutaka kada sam mislio da moj život nema vrijednost i pitao sam se vidi li me itko – pa čak i Bog. Ali upravo tamo gdje čovjek dotakne dno, Bog počinje govoriti najtiše, a najjasnije.

Pisao sam o molitvenom životu obitelji Martin, zavideći im na miru koji su imali bez televizije i interneta, bez videoigara rabijatna sadržaja i kako se, poput njih, trudimo u našoj obitelji imati vrijeme igre s djecom, druženja s drugom djecom, kao i mali zajednički molitveni trenutak.

Profesorice sv. Piju ni spomenule da su iz Zagreba, samo su rekle: „Želimo kod vas obaviti svetu ispovijed.”. Objema je odgovorio: „Što ste k meni došle? Pa Vi u Zagrebu imate ispovjednika franjevca patera Antonija!“

Životni put fra Dragana Grizelja nije bio unaprijed iscrtana linija. U samostan je ušao sa željom da bude jednostavan brat, vjeran u malim službama, a kroz godine su ga krojačnica, briga za bolesne, rad s mladeži i svećenička služba oblikovali u pastira koji svjedoči da Bog doista piše ravno i po krivim crtama.

Razmišljajući o svetosti mojega muža, kao i mojoj vlastitoj odavno sam shvatila što je bit sakrameta ženidbe – da muž ženu, a žena muža dovede do Gospodina i da nam je zajedno se posvetiti kroz naše bračno zajedništvo.

U tijeku korizmene inicijative „40 dana za život“ donosimo svjedočanstvo jednog oca.

Moj se život 8. travnja 2025. zauvijek promijenio. Te večeri u našem domu moj je otac pod utjecajem alkohola brutalno ubio moju majku. U tom sam trenutku bila u školi. Moja najmlađa sestrica tada je imala samo tri mjeseca. Nakon majčine smrti otac je uhićen i odveden u zatvor.

O svećeničkom pozivu svoga sina, Brigita govori tiho i sabrano, bez velikih riječi. Doživljava ga kao „nezasluženu milost“, kao otajstvo pred kojim može samo zahvalno zastati, svjesna da je Gospodin godinama, strpljivo i nenametljivo, pripremao cijelu obitelj.

U povodu korizmene kampanje inicijative „40 dana za život“ prenosimo potresno svjedočanstvo o ranama pobačaja, obiteljskoj boli, ali i pronalasku nade i utjehe.

Kardinal Pietro Parolin posjetio je novu jedinicu za dijalizu u pedijatrijskoj bolnici Bambino Gesù i govorio na konferenciji pod nazivom „Kultura davanja“, potvrđujući da svaki dar postaje „providnost koja prolazi kroz ljudske ruke“. Osvrnuo se i na čin darivanja organa koji je posebno značajan na odjelu za dijalizu.