„Mislim da je to odraz postmodernog čovjeka – čovjeka koji više nema čvrsti smisao, ni jasan cilj, ni orijentaciju u moralu – jer sve je relativno, sve se može preokrenuti, sve je ‚kako ti paše‘. A kad izgubiš orijentaciju – gledaš, svjesno ili nesvjesno, prema nekome tko zna kuda ide. Nekome tko ima autoritet, tko zna reći: ‚Ovo je put – idi njime‘“, kaže don Antun Nižetić o izboru pape Lava XIV.

Jutro nakon što je izabran za Papu, Lav XIV. slavio je misu s kardinalima u Sikstinskoj kapeli, podsjetivši ih da su „pozvani svjedočiti radosnu vjeru u Isusa Spasitelja“.

Zanimljiva je to slika: sveti Petar na vratima raja, drži svežanj ključeva, jedan označen kao „ulazna vrata“, drugi kao „stražnja“. Ipak, kao što to često biva s trajnim kršćanskim simbolima, istina je dublja - i daleko ozbiljnija.

Na treću vazmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Patrika Križanca. „Bog nas ljubi i želi da mu uzvratimo tu ljubav. Ljubi nas ne zbog sebe, već zbog nas. Nismo potrebni Bogu. Bog je sam sebi dostatan, no mi smo potrebiti Boga u apsolutnom smislu“, istaknuo je.

Iako se izričito ne vjeruje da je to čamac koji je prevozio sv. Petra i apostole, riječ je o istoj vrsti plovila koje datira iz Kristovog razdoblja.

Dobri vođe znaju da je vladanje nad svojim podređenima i naglašavanje vlastitog autoriteta obično recept za katastrofu. To bi trebali činiti samo kada situacija toliko izmakne kontroli da moraju postaviti zakon, ali izvan takvih strašnih okolnosti, uvijek je bolje da se vođe poistovjete s ljudima pod svojom skrbi i naglase stvari koje ih ujedinjuju nego one koji ih dijele. To čini ljude mnogo prijemčivijima za ono što imaju za reći i potiče sklad i mir među njima.

Za vrijeme Kristove muke, Petar je stajao blizu topline vatre i nijekao da ga poznaje. Danas se Isus i Petar ponovno susreću kraj vatre na drveni ugljen. Zašto?

Naša nedjeljna čitanja tjeraju nas da se zapitamo: Zašto Bog bira nedostojne da obavljaju Njegovo djelo u svijetu?

Povodom svetkovine svetih Petra i Pavla, apostolskih prvaka koji su umrli mučeničkom smrću, posjetili smo zagrebačku župu sv. Petra. Za Hrvatsku katoličku mrežu župnik Župe sv. Petra Josip Golubić otkrio je što spaja Svetu Zemlju i zagrebačku crkvu sv. Petra.

Što je čovjeka tvrdoga karaktera, kao što je bio Petar, moglo natjerati na gorki plač? Nigdje prije ne nalazimo da je plakao. Koliko se toga moglo skupiti u njemu, nakon svih njegovih propusta za koje je Isus uvijek imao blagu opomenu ili uputu? Sada nije čuo ni riječ, no sjetio se svega.