"Ništa nam tako snažno ne krade pozornost na sebe kao bol. Bol produbljuje, pooštruje, mijenja naš odnos sa svijetom.  Kad obolimo, naš svijet više nije isti. Prostor u kojem živimo suzi se i promijeni svoje značenje. Bol nam oduzme prostor životnoga kretanja. Ljudi s kojima smo dijelili posao i život više nisu tu. Nema uigranog ritma posla, odmora, druženja, sporta, spavanja." No ipak, kao vjernici, bol možemo promatrati iz Kristove perspektive i kada trpimo, trpjeti s Njim. Donosimo članak fra Ante Vučkovića objavljen u teološkom časopisu Crkva u svijetu. Člank prenosimo u cijelosti.

Rane sv. Pija iz Pietrelcine su se gotovo doslovno suobličile s Kristovim. Dobivši stigme, Otac Pio nam je postao pravo svjedočanstvo kako svoju patnju i bol nositi zajedno s Isusom te kako ljubav preobražava patnju.

"Vrag nas kroz patnju želi isprovocirati da se okrenemo od Boga. Međutim, vidimo da postoje neki koji se, upravo suprotno, kroz patnju suobličuju Kristu kojega se u patnji najdublje može spoznati. Patnja, dakle, ima smisao, ona nas posvećuje. Hrvatska kao država i danas pati jer ne uspijeva srediti svoje društvo, ali s druge strane sve više postaje centar duhovnih zbivanja među mladima. Razlog tome možda upravo možemo vidjeti u trpljenima koje je hrvatski narod prošao kroz čitavu svoju povijest", istaknuo je o. Ivan (Ike) Mandurić na susretu Hrvatskoga nadzemlja temu "Žrtva – spas za nas?"

Mnogo je poruka i prijedloga što trebamo činiti u korizmenom vremenu i čega se trebamo odreći. Rijetko se zapravo zapitamo što napraviti kada se ne pridržavamo pokore i posta te je li netko veći vjernik ako se odrekao više stvari ili navika. Odgovor na ova pitanja putem društvenih mreža pružio je humoristični svećenik o. Goyo Hidalgo iz Los Angelesa.

Nije li poglavito danas važno sačuvati vjernost Kristu, Gospodinu, koji trpi u svojoj Crkvi i sa svojom Crkvom? Ne živimo li u Crkvi koja prolazi kroz proces čišćenja upravo time što je dovedena u pitanje i izložena kritici izvana, ali i time što u njoj samoj postoje razmirice i napetosti?

Da, kroz naše rane u nas može prodrijeti Božja snaga i postati kao rijeka žive vode da bi natopila suhu zemlju u nama. Tako mi možemo natapati suhu zemlju u drugima kako bi se u njima ponovno rodile ljubav i nada.