Nedvojbeno je da su životinje stvorenja koje svojim postojanjem slave Boga, a ono što ih još čini veličanstvenijim jest to da nam je Bog dopustio da se s njima sprijateljimo. No, idu li životinje u raj?

Nije važno što imamo ili nemamo ovdje na zemlji. Posao svakodnevnog života važan je posao, ali nije najvažniji posao na koji smo pozvani. Naš najveći posao na zemlji je surađivati ​​s Božjom voljom u sadašnjem trenutku kako bi nas Duh Gospodnji mogao preobraziti na svoju sliku. Ako to propustimo, koliko god naporno radili na karijeri ili drugim stvarima, izgubili smo sve!

Jednom me jedna osoba s podsmijehom na licu i podrugljivim tonom u glasu upitala: "Ti želiš biti sveta?!" Pomislila sam: "Zar ne želi to svatko?"

"U raj, u kojem se voli i ljubi, ne možeš ući ako ovdje, na Zemlji, nisi činio isto, vježbajući se ponizno u ljubavi", piše u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

Bog pred nas stavlja smrt ili život, pakao ili raj, bijes ili blagost! Blagost biraj! Izabiranje blagosti neminovno uključuje izabiranje Krista, Duha Svetoga i milosrdnoga Oca. Uključuje i odricanje od sotone i svih njegovih bjesova!

Upravo radi mogućnosti vječne propasti dobar je govor o toj tužnoj stvarnosti iz razloga prevencije, da se čovjeka od toga očuva. Tako je i svaki Isusov govor o paklu prvenstveno govor o tome kako da se očuva od tog užasnog stanja. Tako je i nakana ovoga teksta otkloniti tri zablude o paklu koje potječu još iz vremena prije svetog Augustina ali su, zanimljivo, prisutne i danas.

Ne slušajte svijet. Slušajte Božju Riječ. Slušajte Crkvu. Slušajte svoju savjest. Svoje izbore učinite kako biste ugodili Gospodinu.

Ako Isusa sada prepoznamo u gladnom i žednom, strancu i golom, bolesnom i zatvorenom, On će nas na Sudnjem danu prepoznati kao baštinike Njegovog kraljevstva.

Kako rastemo u milosti, poput Gospe, naš najveći užitak postaje gledati Krista. To nas priprema za blaženo gledanje, onoga što "oko ne vidje, ni uho ne ču, ni u srce čovjeku ne dođe", onoga što je "Bog pripravio onima koji ga ljube" (1. Kor 2,9).

Kirurg koji liječi bolesnika nastoji na sve načine ublažiti bol, a bolesnik koji pati nalazi olakšanje u pomisli da će, iako ga boli, biti izliječen. Znajući to, on trpi sa strpljenjem. Čistilište je čudesan splet ljubavi između Boga i duše, a u tom činu ljubavi nema mjesta ni za što grubo i nemilosrdno.