Za mene osobno najveće bogatstvo Međugorja je da sam sreo živoga Boga. Živoga Boga koji diže mrtve, ne samo prije 2000 godina. Od pakla droge do živoga Boga. Kada kažem „sreo živoga Boga”, ne samo s onim što je uradio u mom životu, nego provodeći ovih 13 godina s hodočasnicima vidio sam stvarno čuda.

Boga možemo upoznati samo mističnim srcem kojem je obdaren svaki čovjek, ali koje u većine ljudi nije budno, nego spava, i nije razvijeno. Treba ga dakle razviti i odstraniti sve što smeta, sav talog koji ga pokriva. A talog se nakuplja od velike količine misli, riječi i slika koje često ometaju komunikaciju s Bogom.

Radostan kršćanin, prepušten je kršćanin Božjoj dobroti. To je vjerojatno lakše izgovoriti nego provesti u život, ali od nekud treba započeti. Prepuštajući Gospodinu svoje brige, kao što je to činio dobri don Dolindo moleći: Isuse, misli ti, dolazimo malim, ali sigurnim koracima i do radosti i postajemo svjedoci Uskrslog Isusa, poput onih koji su sa njime jeli i pili.  

Danas budi radostan vjernik i u društvu vjernika biraj one koji se raduju, jer znak je to Njegove prisutnosti među vama, prisutnosti Duha Božjega. Kako veli apostol Petar: „Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva“. (1Pet 4,14)

Fra Stipan Klarić je podsjetio na ono što smo učili na vjeronauku prije Prve svete pričesti, odnosno na tri predpričesti: ne jesti i ne piti alkoholnih pića barem sat prije pričesti; zatim biti čist od grijeha, osobito smrtnoga; i čvrsto vjerovati da pod prilika posvećenog kruha i vina primamo pravo tijelo i pravu krv Gospodina našega Isusa Krista.

"Polako sam shvaćao da Bog nije samo u crkvi, nego u svakom području moga života i moje obitelji. Zavapio sam Bogu da mi daruje nove ljude, pa su tako u moj život počele ulaziti osobe s kojima sam u vjeri mogao samo rasti", istaknuo je Josip Ćorluka u svojem svjedočanstvu.

Svećenik uvijek daje jednu pokoru, koja obuhvaća sve grijehe. Ne može svećenik kad ispovijeda dati različite pokore za različite grijehe. Jedna je pokora. Nema posebne pokore za psovku, pokore za laž… Jedna je pokora koju svećenik daje, ali može dati i savjet kako pripaziti kod nekih grijeha i prekinuti s nekim grijesima.

Neka Bog vodi tvoj život i tvoji dani biti će bezbrižni, puni radosti, mira i sigurnosti jer On te čuva i štiti život tvoj, On će smiriti oluju u tihi povjetarac, on će ozdraviti svaku tvoju bolest i oprati svaki tvoj grijeh. Potpuno Mu se predaj, duša neka tvoja u Njemu počiva dok te izranjena nosi na svojim ramenima.

Otkud sve stvoreno, tko je taj koji pokreće svijet, čije je Zemlja djelo, tko li određuje broj zvijezda, tko zapovijeda morskim valovima i vjetru, postoji li nešto neprolazno i stalno za što se mogu uhvatiti da me vrijeme koje nemilosrdno teče ne odnese na pogrešne putove. Postoji li smisao u ovom besmislu stalne promjene, je li moguća vječna sreća, zašto ne bih samo zaustavio vrijeme kada sam radostan, nasmijan, zaljubljen i da ti trenutci traju i traju vječno bez prestanka.

Mnogi žive u trajnome strahu od straha, strah ih je straha, što ih onda paralizira, što potom čovjeka tjera u nerazumne čine, bezizlaznost, uskoću, tako da se ni sam više ne prepoznaje. Pogotovo ako čovjek osjeti da su ga napustili svi, i ako ima osjećaj da ga je i sam Bog zaboravio. Kao ishod toga čovjek sumnja u smisao života. Zato takav mora biti istrgnut iz svog straha. Snažnom rukom, jakim šokom.