Riječima ‘bdijte i molite’ završava Isus svoje javno djelovanje, to su njegove posljednje riječi prije muke i smrti, posljednji uputnici upućeni javnosti. Započeo je svoje djelo obećavajućim ‘kraljevstvo je Božje blizu, obratite se i vjerujte Evanđelju’, a završava tragičnim ishodom, finišom, ‘finale’ u kome se govori kako ni kamen na kamenu ne će opstati.

U petak, 25. studenog, prošlo je točno 25 godina otkako su u programu Radiopostaje Mir Međugorje prvi put izgovorene riječi: ”Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji, nalazite se na valovima Radiopostaje Mir Međugorje”.

"Današnja nedjelja posljednja je u crkvenoj godini. Usklađena je s velikim događajima na kraju svijeta, na kraju naših života. Treba naime svatko od nas dati odgovor na pitanja: Kamo idemo? Što će biti s nama? Što nas čeka? Na kraju jedino raspadanje, smežurana i usahla lica, mala hrpa pepela? Krist Kralj kao smisao i cilj", ističe fra Tomislav Pervan.

Nakon Gospodnjeg doticaja, nakon takvog zaklona i odmora, spreman si biti svojim bližnjima poticaj, spreman si druge dotaknuti i na dobro potaknuti. Odvaži se i danas budi Božji doticaj i poticaj u ovom svijetu!

"Isus je dao primjer. Smjestio se među najniže u ljudskom društvu, među sirotinju, ponižene, obespravljene i odatle je započeo svoju mirotvornu revoluciju u svijetu. Želimo li biti Kristovi, moramo potražiti Krista ondje gdje je on osobno", poručuje fra Tomislav Pervan.

Vjernik koji se pouzdaje u Krista ne smije imati nikakvoga straha pred ovim svijetom. Na nama je da Bogu damo svu svoju nadu. Nada je utkana u svaki trenutak našega življenja, zato ne smije biti neodgovornosti, nego uz Božju pomoć raditi na izgradnji Božjega kraljevstva u sebi, svojoj obitelji i šire.

Jedan od još jačih razloga je da je to Kristova želja za nas. On želi biti s nama. Želi nam dati sebe, on koji je život da bismo imali život, odnosno kako on kaže, ‘puninu života’.

Bez Božje blizine čovjek ne može biti i ostati ponizan, potrebna nam je Božja snaga koju primamo u sakramentima ali i u stavu klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom u našim crkvama. Tada dok klečim pred Njegovom veličinom i sjajem u meni se svaki put obnavlja milost i Gospodin liječi sve moje slabosti i boli.

I upravo tada, baš tada kada svijetla nema i kada čovjek osjeća bol u duši, Bog sve više zahvaća naš život i iz tame se rađa u nama novo svijetlo Krista Uskrsloga. Ako želiš biti Kristu sličniji i više ga ljubiti mnogo ćeš i trpjeti, jer bol i patnja najveći su oblik ljubavi.

"Volim reći da je molitva krunice kao nekakva rosa, kiša koja osvježava naš duh, kao što ljeti kada na suhu zemlju padne kiša, pa osvježi zemlju, tako i krunica osvježava naš duh , da uvijek bude budan, budan za druge", rekao je svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župni vikar u župi sv. Jakova u Međugorju fra Jure Barišić.