‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremila je za Radiopostaju Mir Međugorje s. Matija Pačar, školska sestra franjevka Krista Kralja Provincije Svete obitelji u Hercegovini. U nastavku prenosimo njezino promišljanje.

Koliko puta smo pomislili kako je nepravedno kada je netko bolestan i u patnjama?! Možda smo i sami opterećeni bremenom neke bolesti zbog koje se ljutimo na svijet oko sebe i u konačnici našu ljutnju usmjeravamo na Boga?! Koliko puta smo u sebi prezreli neke slabosti i okrivljavali se zbog njih do te mjere da smo sami sebi presudili!

Može li Bog stvoriti nešto nesavršeno?!

Od kud nam mjerilo da svi moramo biti u skladu s većinom?!

Ako većina ljudi piše desnom rukom je li nenormalno kada je netko ljevak?

Kada je Isus došao u Genezaret ljudi su ga prepoznali i pred njega počeli iznositi bolesne. Prepoznali su da jedino On može otkriti pravi smisao bolesti, patnje i boli koju prolazimo.

Dotaknuti Isusa znači ozdraviti ali to se ne odnosi na tjelesno zdravlje. Kada istinski dotaknemo Isusa i prepoznamo Ga kao onoga koji nam daje smisao naše srce ozdravlja. Ono se oslobađa nametnutih mjerila i iskrivljenih očekivanja.

Istinski susret s Isusom ne oslobađa nas od našega križa nego nam pomaže da upravo u njemu pronađemo svoj put posvećenja.

Kako dotaknuti Isusa? Gdje je Isus u našem životu?

Možda je danas u tvoju svakodnevicu došao sjedeći s tobom u tišini preko osobe koja ti želi dobro?! Možda ti je bio blizu u djetetu koje je svojom iskrenošću probudilo u tebi radost?! Možda ti se darovao u osobi koja je trebala tvoju pomoć, tvoje vrijeme, tvoju pažnju, tvoju lijepu riječ?!

Isus je uvijek tu u našem životu, ali ga mi trebamo prepoznati. I ne traži od nas da budemo netko drugi i drugačiji. Nego želi da pred njega iznesemo svoje bolesti, svoje boli, svoja razočaranja, svoje patnje i svoje strahove. Da im dadne smisao tako što će ozdraviti naše srce svojom ljubavlju.