Možda bih danas bio jedan od onih mladih koji su svoj život potratili, bacili ga negdje u neku sjenu i ostali tamo do kraja svoga života, živeći bez smisla.  Dakle, to što sam svećenik, to što sam franjevac, sada to osobito jasno uočavam da apsolutno ni u čemu nije nikakva moja zasluga, nego to je sve dar.

Ono što Bog čini ne samo za čovjeka, već za cijeli svijet, lijepo je sažeto u Isusovom imenu koje znači: Bog koji spašava.

Isus je uvijek tu u našem životu, ali ga mi trebamo prepoznati. I ne traži od nas da budemo netko drugi i drugačiji. Nego želi da pred njega iznesemo svoje bolesti, svoje boli, svoja razočaranja, svoje patnje i svoje strahove. Da im dadne smisao tako što će ozdraviti naše srce svojom ljubavlju.

Zato je dobro napraviti „inventuru“ svoga stanja. Vidjeti jesam li i na što navezana? Jesam li svoju sreću svezala za „tuđe“ noge, za uspjeh, za moć i postignuće, za novac i materijalna dobra, za ugled.

Hercegovački franjevac Tomislav Pervan osvrnuo se na današnju poruku iz Ivanovog evanđelja. Ivan je izrekao istinu je p(r)okazao Isusa kao Jaganjca Božjega, kao zaručnika. Ivan nije mogao do kraja izreći svoj sud o Isusovu božanstvu, on bijaše samo svjetiljka koja je neko vrijeme svijetlila. Isus je svjetlo svijeta. Svjetiljka uzima svoje svjetlo od Svjetla. Jedini je pravi svjedok sam Otac, on mu daje činiti čudesa koja su pred cijelim svijetom svjedočanstvo njegova božanskoga iskona.

Riječima ‘bdijte i molite’ završava Isus svoje javno djelovanje, to su njegove posljednje riječi prije muke i smrti, posljednji uputnici upućeni javnosti. Započeo je svoje djelo obećavajućim ‘kraljevstvo je Božje blizu, obratite se i vjerujte Evanđelju’, a završava tragičnim ishodom, finišom, ‘finale’ u kome se govori kako ni kamen na kamenu ne će opstati.

U petak, 25. studenog, prošlo je točno 25 godina otkako su u programu Radiopostaje Mir Međugorje prvi put izgovorene riječi: ”Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji, nalazite se na valovima Radiopostaje Mir Međugorje”.

"Današnja nedjelja posljednja je u crkvenoj godini. Usklađena je s velikim događajima na kraju svijeta, na kraju naših života. Treba naime svatko od nas dati odgovor na pitanja: Kamo idemo? Što će biti s nama? Što nas čeka? Na kraju jedino raspadanje, smežurana i usahla lica, mala hrpa pepela? Krist Kralj kao smisao i cilj", ističe fra Tomislav Pervan.

Nakon Gospodnjeg doticaja, nakon takvog zaklona i odmora, spreman si biti svojim bližnjima poticaj, spreman si druge dotaknuti i na dobro potaknuti. Odvaži se i danas budi Božji doticaj i poticaj u ovom svijetu!

"Isus je dao primjer. Smjestio se među najniže u ljudskom društvu, među sirotinju, ponižene, obespravljene i odatle je započeo svoju mirotvornu revoluciju u svijetu. Želimo li biti Kristovi, moramo potražiti Krista ondje gdje je on osobno", poručuje fra Tomislav Pervan.