Imaš li povjerenja u najtežim životnim situacijama gledati u Isusa? Gledaš li u njega tada kada je teško naći posao i sastaviti kraj s krajem? Gledaš li u Isusa i tada kada si najviše potišten ili povrijeđen i najradije bi vratio istom uvredom ili još jačom? Gledaš li u Isusa i tada kad se osjećaš usamljenim, ne nalaziš zajednički jezik s drugima?

Na četvrtu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Marija Brkića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji nakon završenog poslijediplomskog studija iz dogmatske teologije u Rimu vrši službu župnog upravitelja Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu. Vlč. Mario Brkić, između ostalog, se u propovijedi pita: "Zašto je tuđincu lakše prihvatiti Radosnu vijest oslobođenja? Zašto je tuđincu lakše povjerovati u spasenje?"

Možete li se i vi prepoznati u takvoj situaciji, kada su vas vaši najbliži odveli na rub provalije, na rub života i smrti? Možda to su učinili: tvoj muž, tvoja žena, djeca, susjedi ili rođaci. Što si tada osjećao? Mržnju? Vratio si im psovku na psovku? Bacio si i ti kamen? Poželio si osvetu? Što si tada osjećao u svojem srcu?

Na blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnicu, iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. Josipa Bošnjakovića, svećenika i profesora psihologije koji vodi bračna i obiteljska savjetovališta na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz doktorski studij psihologije u Rimu na Papinskom salezijanskom sveučilištu specijalizirao je kliničku psihologiju. Predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te na zagrebačkom Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Velečasni Bošnjaković među ostalim poručuje: "Marija i Josip prikazuju Isusa u Hramu, prikazuju ga Bogu. Predivna gesta. Oni su svjesni kako njihovo dijete pripada Bogu i stoga ga Bogu stavljaju na raspolaganje, jer su ga primili kao dar. Poruka i za sve naše obitelji."

Na treću nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed mons. Ivana Andrića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji vrši službu voditelja Nadbiskupijskog ureda za crkvenu glazbu i Regens chori u katedrali sv. Petra u Đakovu te je povjerenik za trajnu duhovnu formaciju svećenika Nadbiskupije. Mons. Andrić, između ostalog, poručuje: "Pažnja svih u sinagogi svrnula se na Krista dok su stajali u iščekivanju njegova tumačenja. Čineći tekst svojega izvještaja pomalo napetim, evanđelist Luka kao da i nas, današnje slušatelje, želi uključiti u ovaj evanđeoski prizor, kako bismo se i mi prepoznali i našli među onima koji su uprli oči u Krista iščekujući njegovu riječ. To doista i jest smisao čitanja i slušanja Božje riječi u misi: ne samo da ju slušamo kao tekst „iz onoga vremena“, nego da ga primamo – čujemo i poslušamo - kao Božji, Kristov govor koji se događa danas, sada i ovdje, u ovoj crkvi…"

Tvoja sljepoća i zarobljenost mogu se dogoditi zbog tvog religioznog znanja. Sve znaš, poučavaš druge, a i svećenike kako mora biti, ali tvoje srce je zatvoreno na Riječ. Slično je bilo sa slušateljima u sinagogi. Oni su čuli Izaijino proročanstvo više puta, moguće da su ga znali i citirati, ali ovaj put, iz Isusovih usta zvučalo kao nikada do sada. Oni su spoznali svoju sljepoću i zarobljenost vlastitim religioznim iskustvom.

Na drugu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed doc. dr. sc. Zdenka Ilića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji radi na Međubiskupijskom sudu prvoga stupnja u Đakovu kao branitelj veze, aktivni je član Hrvatskog kanonističkog društva i drži kolegije iz kanonskog prava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vlč. Ilić, između ostalog, poručuje: "Religija koja neprestano nameće ljudima osjećaj krivnje i nedostojnosti, koja čovjeku nameće neprestanu potrebu za kajanjem, čišćenjem, jer se smatra prljavim, nečistim, takva religija priječi otkrivanje i prihvaćanje Božje ljubavi. I to je razlog neprestane potrebe čišćenja."

Marija nije zamolila Isusa da učini čudo. Znamenje - čudo u Kani Galilejskoj je prvo koje je učinio Isus. Marija nije rekla - Sinko nemaju više vina, molim te, promijeni… Dok je bio dječak, Isus nije kod kuće činio čudesa i mijenjao jednu vrstu tekućine u drugu: vino u vodu ili sok od naranče u sok od jabuka. Prema tome Marija nije znala što će Isus učiniti. Ona je samo vjerovala svome Sinu.

Na blagdan Krštenja Gospodnjeg iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Stjepana Radića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji vrši službu rektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i drži kolegije iz filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vlč. Radić, između ostalog, poručuje: "Na krštenju Gospodin pokazuje da preuzima odgovornost. I on živi od prisjećanja, tj. trajnog dozivanja u memoriju Očevih čudesnih djela, naspram njega (Isusa) i njegova židovskog naroda. Upravo nam on, dakle, pokazuje na jedinstven način kako se živi od (pri)sjećanja. Ne da bismo u tome bili zarobljeni, već upravo suprotno: prisjećanje, u Isusovu smislu, znači hoditi na putu koji nam je Bog namjerio, s vjerom i nadom da On svojih nikad ne ostavlja."

Mi ne pratimo zvijezde, niti im se klanjamo štujući ih kao bogove. Ali možda negdje u dnu duše osjećaš neku grešnost, nesavršenost, ono što je potrebno nadopune. Ta nadopuna može doći samo od Isusa Krista koji je jedini Mesija. Dođi pred malog Isusa. Budi dijete koje razgovara s Djetetom. Znam, nije to nimalo lako, ali pokaži mu sva mjesta i svoje životne situacije koje zahtijevaju njegovu prisutnost.