Na treću nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed mons. Ivana Andrića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji vrši službu voditelja Nadbiskupijskog ureda za crkvenu glazbu i Regens chori u katedrali sv. Petra u Đakovu te je povjerenik za trajnu duhovnu formaciju svećenika Nadbiskupije. Mons. Andrić, između ostalog, poručuje: "Pažnja svih u sinagogi svrnula se na Krista dok su stajali u iščekivanju njegova tumačenja. Čineći tekst svojega izvještaja pomalo napetim, evanđelist Luka kao da i nas, današnje slušatelje, želi uključiti u ovaj evanđeoski prizor, kako bismo se i mi prepoznali i našli među onima koji su uprli oči u Krista iščekujući njegovu riječ. To doista i jest smisao čitanja i slušanja Božje riječi u misi: ne samo da ju slušamo kao tekst „iz onoga vremena“, nego da ga primamo – čujemo i poslušamo - kao Božji, Kristov govor koji se događa danas, sada i ovdje, u ovoj crkvi…"

Tvoja sljepoća i zarobljenost mogu se dogoditi zbog tvog religioznog znanja. Sve znaš, poučavaš druge, a i svećenike kako mora biti, ali tvoje srce je zatvoreno na Riječ. Slično je bilo sa slušateljima u sinagogi. Oni su čuli Izaijino proročanstvo više puta, moguće da su ga znali i citirati, ali ovaj put, iz Isusovih usta zvučalo kao nikada do sada. Oni su spoznali svoju sljepoću i zarobljenost vlastitim religioznim iskustvom.

Na drugu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed doc. dr. sc. Zdenka Ilića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji radi na Međubiskupijskom sudu prvoga stupnja u Đakovu kao branitelj veze, aktivni je član Hrvatskog kanonističkog društva i drži kolegije iz kanonskog prava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vlč. Ilić, između ostalog, poručuje: "Religija koja neprestano nameće ljudima osjećaj krivnje i nedostojnosti, koja čovjeku nameće neprestanu potrebu za kajanjem, čišćenjem, jer se smatra prljavim, nečistim, takva religija priječi otkrivanje i prihvaćanje Božje ljubavi. I to je razlog neprestane potrebe čišćenja."

Marija nije zamolila Isusa da učini čudo. Znamenje - čudo u Kani Galilejskoj je prvo koje je učinio Isus. Marija nije rekla - Sinko nemaju više vina, molim te, promijeni… Dok je bio dječak, Isus nije kod kuće činio čudesa i mijenjao jednu vrstu tekućine u drugu: vino u vodu ili sok od naranče u sok od jabuka. Prema tome Marija nije znala što će Isus učiniti. Ona je samo vjerovala svome Sinu.

Na blagdan Krštenja Gospodnjeg iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Stjepana Radića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji vrši službu rektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i drži kolegije iz filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vlč. Radić, između ostalog, poručuje: "Na krštenju Gospodin pokazuje da preuzima odgovornost. I on živi od prisjećanja, tj. trajnog dozivanja u memoriju Očevih čudesnih djela, naspram njega (Isusa) i njegova židovskog naroda. Upravo nam on, dakle, pokazuje na jedinstven način kako se živi od (pri)sjećanja. Ne da bismo u tome bili zarobljeni, već upravo suprotno: prisjećanje, u Isusovu smislu, znači hoditi na putu koji nam je Bog namjerio, s vjerom i nadom da On svojih nikad ne ostavlja."

Mi ne pratimo zvijezde, niti im se klanjamo štujući ih kao bogove. Ali možda negdje u dnu duše osjećaš neku grešnost, nesavršenost, ono što je potrebno nadopune. Ta nadopuna može doći samo od Isusa Krista koji je jedini Mesija. Dođi pred malog Isusa. Budi dijete koje razgovara s Djetetom. Znam, nije to nimalo lako, ali pokaži mu sva mjesta i svoje životne situacije koje zahtijevaju njegovu prisutnost.

Na blagdan Svete obitelji iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Đurice Pardona, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Velečasni Pardon među ostalim poručuje: "Sveta obitelj bila je obitelj slična svim ljudskim obiteljima. I oni su morali proći i kroz dobre i manje dobre trenutke života, kao što i sve obitelji prolaze.(...)Isus dolazi k nama, u naše obitelji. Dolazi biti s nama u teškim i u radosnim trenutcima. On ne dolazi u neke izmišljene i uljepšane, odglumljene i patvorene obiteljske odnose."

Gledajući Josipa i Mariju moramo prihvatiti da naša obitelj neće uvijek biti oaza mira i da ne gradimo neku kućicu za Barbie lutku. U obitelji će se stalno događati neka napetost. To nikoga ne treba iznenaditi. Ponekad je dobro da takva cigla padne na glavu. Ali tu su on i ona spremni darovati svoj život jedan za drugoga. I možda tvoj brak nikada neće biti za pet, ali i ocjena tri i dva su prolazne.

Na drugu nedjelju došašća iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Antuna Japundžića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije u kojoj podsjeća "da nas Bog nije zaboravio u ovom našem vremenu, kao što nije zaboravio ni na izraelski narod, ali ne dopustimo ni mi da zaboravimo na Boga."

O današnjem evanđelju promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.