Marija nije zamolila Isusa da učini čudo. Znamenje - čudo u Kani Galilejskoj je prvo koje je učinio Isus. Marija nije rekla - Sinko nemaju više vina, molim te, promijeni… Dok je bio dječak, Isus nije kod kuće činio čudesa i mijenjao jednu vrstu tekućine u drugu: vino u vodu ili sok od naranče u sok od jabuka. Prema tome Marija nije znala što će Isus učiniti. Ona je samo vjerovala svome Sinu.

Na blagdan Krštenja Gospodnjeg iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Stjepana Radića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji vrši službu rektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i drži kolegije iz filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vlč. Radić, između ostalog, poručuje: "Na krštenju Gospodin pokazuje da preuzima odgovornost. I on živi od prisjećanja, tj. trajnog dozivanja u memoriju Očevih čudesnih djela, naspram njega (Isusa) i njegova židovskog naroda. Upravo nam on, dakle, pokazuje na jedinstven način kako se živi od (pri)sjećanja. Ne da bismo u tome bili zarobljeni, već upravo suprotno: prisjećanje, u Isusovu smislu, znači hoditi na putu koji nam je Bog namjerio, s vjerom i nadom da On svojih nikad ne ostavlja."

Mi ne pratimo zvijezde, niti im se klanjamo štujući ih kao bogove. Ali možda negdje u dnu duše osjećaš neku grešnost, nesavršenost, ono što je potrebno nadopune. Ta nadopuna može doći samo od Isusa Krista koji je jedini Mesija. Dođi pred malog Isusa. Budi dijete koje razgovara s Djetetom. Znam, nije to nimalo lako, ali pokaži mu sva mjesta i svoje životne situacije koje zahtijevaju njegovu prisutnost.

Na blagdan Svete obitelji iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Đurice Pardona, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Velečasni Pardon među ostalim poručuje: "Sveta obitelj bila je obitelj slična svim ljudskim obiteljima. I oni su morali proći i kroz dobre i manje dobre trenutke života, kao što i sve obitelji prolaze.(...)Isus dolazi k nama, u naše obitelji. Dolazi biti s nama u teškim i u radosnim trenutcima. On ne dolazi u neke izmišljene i uljepšane, odglumljene i patvorene obiteljske odnose."

Gledajući Josipa i Mariju moramo prihvatiti da naša obitelj neće uvijek biti oaza mira i da ne gradimo neku kućicu za Barbie lutku. U obitelji će se stalno događati neka napetost. To nikoga ne treba iznenaditi. Ponekad je dobro da takva cigla padne na glavu. Ali tu su on i ona spremni darovati svoj život jedan za drugoga. I možda tvoj brak nikada neće biti za pet, ali i ocjena tri i dva su prolazne.

Na drugu nedjelju došašća iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Antuna Japundžića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije u kojoj podsjeća "da nas Bog nije zaboravio u ovom našem vremenu, kao što nije zaboravio ni na izraelski narod, ali ne dopustimo ni mi da zaboravimo na Boga."

O današnjem evanđelju promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

Završne riječi Isusova Govora na gori. Isus uspostavlja novi poredak među ljudima. Ne dokida on Mojsijev Zakon, ne dokida objavu sa Sinaja, nego dopunjuje. Daje jasne odrednice kako netko može unići u kraljevstvo Božje. Nije dovoljno čuti, slušati, komentirati, drugima prenositi. Nemoguće se pozivati na primljene darove koje čovjek ima. Treba se truditi unići kroz uska vrata ili pak biti dobro stablo koje rađa samo dobrim, zdravim plodovima.