"Iznenadi me ujutro, u podne, navečer. Probudi me. Pozovi me bliže sebi. Po ljudima, dobrima i manje dobrima. Koji te vole i koji još ne znaju da te vole i da ti njih jako voliš." Pročitajte objavu koju je na svojem Facebook profilu postavio karmelićanin Krešimir Josip Bahmec. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Zato ako osjećamo velike probleme i kušnje, nemojmo posustati ili pak postati mlaki u vjeri toliko da zanemarimo misu, ispovijed i svoj molitveni život. Marija je u svom životu iskusila da joj je Bog uvijek blizu i u kušnjama i u radostima. Kao takva ostaje nam milosni primjer, uzor i putokaz prema nebu.

"A dovoljno je samo preskočiti zid, tj. reći: Bože ja ne mogu bez tebe, trebam te. Tada zapravo Božja ljubav ruši zid u našoj duši i dolazi toliko poseban i nevjerojatan mir", piše remetski župnik o. Antonio Mario Čirko u svome promišljanju.

Prepuštanje Božjoj volji ključ je zadovoljstva — i zahtijeva praksu. To predanje zahtijeva povjerenje, a ako niste navikli vjerovati Bogu, ne možete pucnuti prstima i početi mu vjerovati ništa više nego što možete početi vjerovati novom prijatelju sa svojim najdubljim tajnama.

Kada klonemo, Bog nas ne napušta i ne ostavlja na miru. Čak i kada se Bog čini skrivenim, a mi ne osjećamo Njegovu ljubav, ipak Njegovo suosjećanje prema nama blistavo sjaji.

„Vjerujem da me je svako od moje petero djece učinilo boljim čovjekom. Tako da smatram da mi treba samo još trideset i četvero djece da bih bio prilično pristojan momak", riječi su jednog komičara, no roditeljstvo i brak su vrsta profinjene vatre koja može izgorjeti sebičnost i nesavršenosti, ako im dopustimo. Kako u odgoju djece i roditeljstvu slijediti Krista i ići Njegovim stopama?

Sveti papa Ivan XXIII. sličnu je molitvu molio svake večeri. Kao papa, imao je veliku odgovornost za cijelu Crkvu. Razmislite o težini te odgovornosti! Umjesto da se brine cijelu noć, rekao bi jednostavno Bogu: "To je tvoja Crkva, Bože. Ja idem u krevet!"