Tijekom proteklog vikenda slavljena su đakonska ređenja u Zagrebačkoj, Splitsko-makarskoj i Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, a zaređeno je 13 kandidata.

Na 27. nedjelju kroz godinu donosimo homiliju vlč. Roberta Farkaša iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Sveta Terezija od Djeteta Isusa molila je: „Zaklinjem Te, moj božanski Isuse, pošalji mi jedno poniženje svaki put kada se pokušam izdići iznad drugih.“

U nedjeljnom Angelusu Papa je pozvao vjernike da izgrađuju Crkvu kao kuću u kojoj je svatko uvijek dobrodošao, gdje se mjesta ne osvajaju te da prepoznajemo naše dostojanstvo sinova i kćeri Božjih.

Iskren i dobar čovjek treba biti ponizan i priskočiti u pomoć svom starom roditelju, poštovati ga i podržavati čak i kad je on malo „potežak, loše naravi ili dosadan.“. Treba ga podnositi i kad je to teško – i Bog će takva nagraditi.

Malenost sama po sebi ne znači ništa. Ona tek dobiva snagu i smisao u veličini. Nema smisla biti samo malen niti samo velik, nego jedno i drugo. Mala Gospa je ujedno i Velika Gospa. Mali Isus je ujedno i veliki Bog. Gospa je velika jer je malena.

Današnjem je svijetu potrebna poniznost, previše je ponosa, što je temelj svakoga grijeha. Sveti Benedikt, jedna od velikih ličnosti Crkve, ponudio je 12 koraka za rast u ovoj osnovnoj kreposti.

„Daj, pa će i tebi Bog dati!“, kaže jedna poslovica. Želi se time čovjeka potaknuti na darežljivost, jer je ona i Bogu draga, pa neće dopustiti da čovjek nešto izgubi time što daje. Bog mu to obilno nadoknađuje.

U povijesti Crkve možemo reći da su se brojni sveci „natjecali“ za posljednje mjesto služenjem. Neki od njih su sv. Franjo Asiški, sv. Antuna Padovanski, sv. Franjo Paolski, sv. Karlo de Foucauld i časni sluga Božji fra Vendelin Vošnjak.

Svijet umjesto podložnosti nudi uspjeh koji se predstavlja kao „potvrđivanje sebe“, što se svodi na uzdizanje iznad drugih. Život u braku i obitelji prema Božjem planu traži i podložnost kao sastavni dio puta svetosti.