Postoje one patnje koje bi trebalo prigrliti i osmisliti. Nisu svi problemi rješivi, ali naš stav prema njima uvijek mijenja situaciju. Pogledajte u nastavku.

"S Bogom nam treba puno strpljenja i u puno stvari je stvarno spor i upravo je u tim trenucima potrebno biti strpljiv. Biti postojan. Biti vjeran. Kada Gospodin ništa ne govori biti vjeran jer Bog nekako u našim najvećim životnim odlukama kao da šuti, a to je samo da nam dadne slobodu da ga možemo sami svjesno izabrati. Molimo da znamo biti postojani i onda kada Gospodin šuti. Da znamo čekati i biti strpljivi i onda kada nam se čini da nas je Gospodin zaboravio", poručio je fra Marin Karačić.

U nastavku vam donosimo video u kojem đakon fra Mario Berišić na zanimljiv promišlja o važnosti povjerenja u drugu osobu. "Činjenica da jedna nesavršena osoba pomaže Bogu te otvara na to da razmisliš, ne toliko o tome kome ćeš se povjeriti, nego, Bože, koga mi šalješ u život kao pomoć. Ako već jesi otvori mi oči da ju prepoznam, otvori mi srce da joj se povjerim", poručuje.

Što je to vjera? Kako vjerovati? Kome vjerovati i zašto? Na treću nedjelju došašća, kada nam Crkva na poseban način poručuje – radujte se, kao da dobivamo razlog više za vjerovati. Kao da dobivamo ono malo nade koje nam je u nekim trenucima života toliko presudno i potrebno.

Donosimo vam kratki video isječak iz popularnog crtića "Superknjiga" u kojem se govori o tome zašto kršćani ne bi trebali biti sačuvani od patnje. Pogledajte.

Čovjek je u srži patnik. Stoga je jedini ispravni stav prema čovjeku biti mu supatnik. Nikada čovjeka ne osuditi, jer ne znaš zašto je takav, zapisao je na jednom mjestu Tomislav Ivančić.

U nastavku vam donosimo kratki videoisječak u kojem Nick Vujičić progovara o svom životnom putu koji može poslužiti kao motivacija mnogima.

Bolni mač se živo očituje podno križa. Koplje koje je probolo Isusovo srce probolo je i Marijinu dušu. Ona, naša suotkupiteljica, prihvatila je Božju volju svoga Sina i svoga Boga, pristajući iz ljubavi.

Poznati francuski svećenik polazi od toga da svako životno iskustvo poziva i potiče na neko djelovanje. Vrijedi li isto i za patnju?

Što možemo naučiti od Joba? Posebno danas, kada se spominjemo naših dragih pokojnika?