Gospodin zna naše muke. Doživio ih je. On poznaje tjelesnu bol kroz svoje bičevanje i razapinjanje. On poznaje samoću kroz svoju muku i samu smrt na križu. On zna što je kada te drugi mrze i vrijeđaju. On zna siromaštvo i što znači biti lišen svega. Kroz naše patnje On nas poziva da Mu se približimo.

Poznati autor nam između ostalog poručuje: "Ne samo da možemo oblikovati svoju sadašnjost i budućnost, nego imamo i vlast nad svojom prošlošću". Kako? Pročitajte u nastavku.

"Moraš prihvatiti svoj križ", rekao je sveti Ivan Vianney, "Ako ga hrabro nosiš, on će te odnijeti u nebo." U ovoj korizmi nemojmo se bojati i bježati od križa, nego ga nosimo s ljubavlju i nadom, kao put ne smrti, nego vječnog života.

Tema Argumenata HKR-a bila je posvećena patnji i čovjekovoj sklonosti ka bježanju od patnje. O čovjekovoj, ali i Kristovoj patnji te o tome zašto Bog uopće i dopušta patnju govorili su doc. dr. sc. Anđelo Maly, pročelnik Katedre Svetoga pisma Staroga zavjeta na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, vlč. Ivan Valentić, župnik župe sv. Martina u Dugom Selu i Stjepan Arnuš, voditelj katoličke evangelizacijske skupine “Duhovni kutak”.

Sv. Pio iz Pietrelcine zaključit će sljedeće: "Od sada pa nadalje pazit ću da više nikada ne gunđam protiv onoga što moram pretrpjeti nego da prikazujem za one koji trpe."

Patnja, osobito teška, zna uzdrmati čovjeka i nerijetko postaviti u pitanje cijeli njegov život. Ljudi se pitaju: čemu patnja, zašto se događa nedužnome ili zašto se događa baš meni, pogotovo ako nisam svjestan nikakve krivnje?

Čovjek, koji je indiferentan prema Bogu i koji je ravnodušan prema duhovnoj stvarnosti nerijetko osjeća posljedice počinjenog grijeha (negirao on grijeh ili ga opravdavao). Kako to?

U povijesti Katoličke Crkve razni su sveci i blaženici opisivali kako je pakao, pa čak i gdje bi točno “loši kršćani” bili smješteni, na temelju vizija i poruka koje su primili tijekom života.

Gospodin liječi bolesne. Već na prvim stranicama Evanđelja, On se pojavljuje kao iscjelitelj. Tek što je započeo svoje učenje počeli su dolaziti bolesnici. Njih su Mu dovodili sa svih strana. Bilo je kao da su se mase unesrećenih uvijek otvarale oko Njega i zatvarale oko Njega. Dolazili su sami, bili su vođeni, bili su nošeni, a On je prošao kroz mnoštvo ljudi koji su patili, i sila Božja je bila prisutna i liječila.

Dva su pitanja podjednako mučila umove kršćana i nekršćana: zašto postoji patnja? Zašto Bog dopušta patnju? Postoji jedna osoba koja se ističe iznad svih da bi dala odgovor na ova najdublja pitanja, a to je sveti Pavao. Papa Ivan Pavao II. objašnjava zašto sveti Pavao toliko piše o patnji: “Apostol dijeli svoje vlastito otkriće i raduje se zbog svih onih kojima ono može pomoći – kao što je pomoglo i njemu – da shvate spasonosno značenje patnje”