Danas je taj dan da sve što je iza tebe jednostavno gubi svoju jačinu naspram sile Duha Svetoga i Riječi. Ono što je za tebe danas crnom rakom može se pokazati spasonosnim sredstvom.

Nismo dostojni Krista jer među nama ne postoji nitko tko nije podigao ruku na njega ili tko mu nije popljuvao lice. Ne postoji osoba koja će reći: Ja to nisam pa zaslužujem Božju milost. Što znači, dakle, dostojno proživjeti Euharistiju? Odgovor je jedan: čežnja – žeđ. Postoji li u nama čežnja – žeđ za ujedinjenjem s Isusom u svetoj misi?

Možda si i ti bio u takvoj situaciji. Teško je živjeti u takvom stanju kada misliš da osoba koju si povrijedio ti ne želi pružiti oprost. Ti poduzimaš sve, ali stid te paralizira. Želiš se pokrenuti, ali ne možeš. To je zatvor, muka i propadanje. To je trenutak kada govoriš: Gore od ovoga, ne može biti.

"Bog želi uvijek pomoći onima koji ljudski gledajući više nemaju šansu. I kada te đavao gura u nestrpljenje svojom laži i govori: Ne možeš to više podnositi; Bog ima za tebe drugi plan. "

Mi kažemo da je normalno posuđivati novac samo onome tko nam ga može vratiti, ali Isus kaže: Ne, to nije normalno. Mi kažemo normalno je ljubiti onoga koji nas ljubi, ali Isus kaže: Ne, to nije normalno. Mi kažemo normalno je mrziti neprijatelje, ali Isus kaže: Ne, to nije normalno. Znate li zašto Isus tako kaže?

Imaš li povjerenja u najtežim životnim situacijama gledati u Isusa? Gledaš li u njega tada kada je teško naći posao i sastaviti kraj s krajem? Gledaš li u Isusa i tada kada si najviše potišten ili povrijeđen i najradije bi vratio istom uvredom ili još jačom? Gledaš li u Isusa i tada kad se osjećaš usamljenim, ne nalaziš zajednički jezik s drugima?

Možete li se i vi prepoznati u takvoj situaciji, kada su vas vaši najbliži odveli na rub provalije, na rub života i smrti? Možda to su učinili: tvoj muž, tvoja žena, djeca, susjedi ili rođaci. Što si tada osjećao? Mržnju? Vratio si im psovku na psovku? Bacio si i ti kamen? Poželio si osvetu? Što si tada osjećao u svojem srcu?

Tvoja sljepoća i zarobljenost mogu se dogoditi zbog tvog religioznog znanja. Sve znaš, poučavaš druge, a i svećenike kako mora biti, ali tvoje srce je zatvoreno na Riječ. Slično je bilo sa slušateljima u sinagogi. Oni su čuli Izaijino proročanstvo više puta, moguće da su ga znali i citirati, ali ovaj put, iz Isusovih usta zvučalo kao nikada do sada. Oni su spoznali svoju sljepoću i zarobljenost vlastitim religioznim iskustvom.

Mi ne pratimo zvijezde, niti im se klanjamo štujući ih kao bogove. Ali možda negdje u dnu duše osjećaš neku grešnost, nesavršenost, ono što je potrebno nadopune. Ta nadopuna može doći samo od Isusa Krista koji je jedini Mesija. Dođi pred malog Isusa. Budi dijete koje razgovara s Djetetom. Znam, nije to nimalo lako, ali pokaži mu sva mjesta i svoje životne situacije koje zahtijevaju njegovu prisutnost.

Gledajući Josipa i Mariju moramo prihvatiti da naša obitelj neće uvijek biti oaza mira i da ne gradimo neku kućicu za Barbie lutku. U obitelji će se stalno događati neka napetost. To nikoga ne treba iznenaditi. Ponekad je dobro da takva cigla padne na glavu. Ali tu su on i ona spremni darovati svoj život jedan za drugoga. I možda tvoj brak nikada neće biti za pet, ali i ocjena tri i dva su prolazne.