Budi dio naše mreže

Možda se i ti kroz cijeli svoj život praviš važan i nedodirljiv. Sve ti smeta i nemaš opravdanja za druge. Sve voliš kontrolirati i provjeravati, ali imaš osjećaj da ćeš eksplodirati. To nije život. Moguće je da nosiš u sebi neke rane iz prošlosti, koje sada pokušavaš prekriti upravo takvim ponašanjem.

/ dt

O izgubljenima u svima nama na temelju evanđeoskog teksta promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

O izgubljenima
(Lk 19, 1-10)

Teško je nositi u sebi iskustvo izgubljenosti. To je osjećaj koji prati čovjeka kroz život. Osjećaš se suvišno kao da te nitko ne želi u svojoj blizini i svi bježe od tebe. Najčešće je tako da je to vrlo subjektivno mišljenje. Ponekad stvarnost nije takva. Sami sebi stvaramo probleme. Dopuštamo da nas pogube crne misli. Tada smo izgubljeni i tonemo. Slična situacija se događa nakon grijeha. To je mračno stanje izgubljenosti u kojem netko ostaje iako ima želju za izlazom.

Bitna je Zakejeva želja: „Želim vidjeti Isusa“. Taj čin i skrivena želja srca dotakla je Isusovo srce. Zato je Isus poželio biti gost u Zakejevoj kući.

Što je mogao osjećati Zakej? Luka fascinantno opisuje lik carinika. Ustvari on je bio šef šefova, upravljao je cijelim carinarskim uredom. Svi su ga morali slušati. Ali imao je problem, bio je niska stasa. To je bio njegov kompleks koji je najvjerojatnije trajao od djetinjstva. Vjerojatno su i njegovi radnici ismijavali malog šefa, koji se pravio važan, dok je vikao na njih ili istjerivao porez od sugrađana. Osim toga, za sve žitelje Jerihona, bio je poznat kao najveći lopov u cijeloj državi. Svaki carinik je bio u očima Židova lopovom, a osobito nadcarinik. Zakej je bio važna karika u carinarnici. Međutim, ovdje počinje Lukina ironija. Zakej (Zakkai) na hebrejskom znači nevin, čist. Čujete li to? Lopov koji se bavio mutnim poslovima ipak je čist.

Zakej je bio kroz svoj život izgubljen. Od ranog djetinjstva bio je izrugivan, a potom i na poslu od svojih suradnika. Izgubljen je bio i zbog toga što je krao i surađivao s okupatorom. Takav život ničemu ne vodi.

Zakej nosi u sebi jedinu želju. On želi vidjeti Isusa. Sigurno je više puta čuo za njega i da ga mnogi smatraju Mesijom. U Izraelu takve vijesti su se brzo širile. Izgleda da Zakej, poput djeteta, kada nešto poželi, mora to i imati. Tako je bilo i ovaj put. Šef šefova nije gledao što će drugi o njemu reći. Učinio je ono što rade djeca, popeo se na smokvu. To je bila posebna vrsta tvrdog drveta od kojeg su Egipćani izrađivali sarkofage. Da se Zekej nije popeo na drvo, možda ga Isus ne bi primijetio. No, nije to važno, nego bitna je Zakejeva želja: „Želim vidjeti Isusa“. Taj čin i skrivena želja srca dotakla je Isusovo srce. Zato je Isus poželio biti gost u Zakejevoj kući.

Zakej je bio kroz svoj život izgubljen. Od ranog djetinjstva bio je izrugivan, a potom i na poslu od svojih suradnika. Izgubljen je bio i zbog toga što je krao i surađivao s okupatorom. Takav život ničemu ne vodi. Ali na njegovom putu pojavila se sikomora koja mu je dozvolila malo narasti. I tu se događa preokret ove priče: „Zakeju, žurno siđi!“. Isusova riječ mijenja ljudsko srce. Tada Zakej izlazi iz zatvorenog sarkofaga izgubljenosti koji ne bi sam mogao razbiti. Narasta toliko da je spreman polovicu svoga imanja dati siromasima, a onima koje je prevario vratiti četverostruko. Tko to može od nas učiniti? Koliko je to velika promjena srca. Zakej osjeća slobodu, spasenje. Isus mu daje spasenje.

Popni se na smokvu i postani dijete koje se potpuno pouzdaje u svoga Oca. Probudi čežnju za Isusom.

Ne znam, možda se i ti kroz cijeli svoj život praviš važan i nedodirljiv. Sve ti smeta i nemaš opravdanja za druge. Sve voliš kontrolirati i provjeravati, ali imaš osjećaj da ćeš eksplodirati. To nije život. Moguće je da nosiš u sebi neke rane iz prošlosti, koje sada pokušavaš prekriti upravo takvim ponašanjem. Pokraj puta, kojim Isus prolazi, potraži smokvu. Ona simbolizira sarkofag. To je nešto što se povezuje s tvojim duhovnim stanjem, smrću, izgubljenošću.

Popni se na smokvu i postani dijete koje se potpuno pouzdaje u svoga Oca. Probudi čežnju za Isusom. On će te sigurno primijetiti iako ti nedostaje nekoliko centimetara duhovne visine pa i ako si ljudima smiješan dok sjediš na smokvi. Isus te želi upravo takvog odbačenog, smiješnog i izgubljenog. Jedino on daje pravu slobodu i spasenje. On je došao na zemlju tražit izgubljene kako bi ih spasio.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja