Kao što se glina predaje lončaru, tako se čovjek predaje Bogu; kao što najtvrđa stijena popušta kiparu koji joj zadaje dobre, bolne udarce, ali je ipak oplemenjuje, dajući joj ljepotu oblika - pečat svog genija - tako i čovjek, ustrajući u kušnji, izlazi iz svake kušnje sličniji slici Božjoj.

Odvratnost grijeha još više dolazi do izražaja kad je na njega tako snažno bačeno svjetlo Božje ljubavi. Stoga se događa da je vrlo zahvalan čovjek također i duboko pokajnički čovjek; i kako nam višak dobrobiti umanjuje vlastito poštovanje, tako smo ponizni proporcionalno svojoj zahvalnosti. Ali ova ljubav ne počiva na raskošnom osjećaju zahvalnosti. Izbija u stvarno i žarko zahvaljivanje, a njegova zahvalnost nije ograničena na riječi.

U propovijedi održanoj na Uzašašće, sveti Lav Veliki (oko 400. – 461. po Kr.) gorljivo je podsjetio svoju publiku da je „naša jadna ljudska narav uznesena u Kristu iznad svih nebeskih četa, iznad svih redova anđela , preko najviših nebeskih sila do samog prijestolja Boga Oca”.

Slavimo svetkovinu Božjeg milosrđa, koju je 2000. godine blagdanom cijele Crkve proglasio sv. Ivan Pavao II. Ovaj blagdan slavi se u nedjelju nakon Uskrsa, a promovirala ga je poljska redovnica, sv. Faustina Kowalska. Što je uopće "milosrđe" i kakve to veze ima s uskrsnim vremenom?

Kao što se Isus zaodjenuo u Marijino tijelo i krv i ponudio se za otkupljenje svijeta, tako se sada oblači u naše tijelo i krv i nudi naše patnje Ocu.

Isus Krist je došao spasiti i otkupiti čovječanstvo i nije to učinio polovično: "Ljubio je svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio." (Iv 13,1)

Gospodin nam dopušta da prolazimo kušnje da bismo mogli dokazati svoju ljubav prema Njemu strpljivom ustrajnošću u poslušnosti njegovim zapovijedima. Ne trpimo nikakva iskušenja kojima nam On ne daje snage odoljeti. Unatoč našoj slabosti, možemo se pouzdati da će nas Gospodin izbaviti od svakog zla, koliko god patili.

Budući da je Krist umro zbog naših grijeha, Kristov križ je mjera grijeha. „Razmisli, kaže sveti Bernard iz Clairveauxa, koliko su ozbiljne bile tvoje rane zbog kojih je, u planu božanske mudrosti, bilo potrebno da se rani janje - Krist. Da naši grijesi nisu bili smrt i vječna smrt, nikada ne bi Sin Božji umro za njih."

Bilo bi jako čudno kada bi dijete izvadilo svoju bankovnu karticu i nadoknadilo roditeljima što su ga rodili i othranili. Možda bi se i moglo odvojiti nešto novca za zdravstvene račune, troškove vrtića, konzumiranu hranu, uništene pelene, satnicu roditelja. No, sve je ovo očiti apsurd.

"Jesi li spašen?" To je pitanje koje se često čuje od dobronamjernih kršćana koji žele pomoći drugima da upoznaju Isusa Krista. Kao katolici čija je vjera usredotočena na Njega, možemo cijeniti njihove dobre namjere i diviti se njihovoj spremnosti da razgovaraju o Bogu. Unatoč tome, možda imamo problema s razumijevanjem o čemu se zapravo radi u njihovom pitanju. Na što točno ljudi misle kad govore o tome da su već "spašeni"?