Isus Krist je došao spasiti i otkupiti čovječanstvo i nije to učinio polovično: "Ljubio je svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio." (Iv 13,1)

Gospodin nam dopušta da prolazimo kušnje da bismo mogli dokazati svoju ljubav prema Njemu strpljivom ustrajnošću u poslušnosti njegovim zapovijedima. Ne trpimo nikakva iskušenja kojima nam On ne daje snage odoljeti. Unatoč našoj slabosti, možemo se pouzdati da će nas Gospodin izbaviti od svakog zla, koliko god patili.

Budući da je Krist umro zbog naših grijeha, Kristov križ je mjera grijeha. „Razmisli, kaže sveti Bernard iz Clairveauxa, koliko su ozbiljne bile tvoje rane zbog kojih je, u planu božanske mudrosti, bilo potrebno da se rani janje - Krist. Da naši grijesi nisu bili smrt i vječna smrt, nikada ne bi Sin Božji umro za njih."

Bilo bi jako čudno kada bi dijete izvadilo svoju bankovnu karticu i nadoknadilo roditeljima što su ga rodili i othranili. Možda bi se i moglo odvojiti nešto novca za zdravstvene račune, troškove vrtića, konzumiranu hranu, uništene pelene, satnicu roditelja. No, sve je ovo očiti apsurd.

"Jesi li spašen?" To je pitanje koje se često čuje od dobronamjernih kršćana koji žele pomoći drugima da upoznaju Isusa Krista. Kao katolici čija je vjera usredotočena na Njega, možemo cijeniti njihove dobre namjere i diviti se njihovoj spremnosti da razgovaraju o Bogu. Unatoč tome, možda imamo problema s razumijevanjem o čemu se zapravo radi u njihovom pitanju. Na što točno ljudi misle kad govore o tome da su već "spašeni"?

Zavodnik, otac laži, uvjerio je Evu (a preko nje i Adama) da će im jesti zabranjeno voće dodijeliti božanski status. Zapravo, napasnik je govorio istinu, ali s posve drugim, zloslutnim značenjem. Tim činom neposluha, ona i Adam zasigurno bi znali dobro i zlo. Ali kako? Sami po sebi, zapravo postajući zli, neposlušni Bogu.