Mržnja na nekoga tko te povrijedio, ranio, primjena je otrova na nekoga komu želiš da doživi ono što si ti doživio. Međutim, tu drugu osobu nije uopće briga što si ti ljut na nju. Stoga, ta tvoja ljutnja, nepraštanje, otrov ne ranjava tu drugu osobu, nego tebe. Oprost kao temeljni alat uskrsnuća bila je tema HKR-ove emisije "Pod križem" koju je 9. svibnja vodio župnik župe sv. Josipa u zagrebačkim Gajnicama vlč. Branimir Budinski.

Kakvo god da ti je zlo naneseno, moraš, dragi kršćanine, iznaći snagu i oprostiti uvredu, bol, udarac, pa čak i ubojstvo bližnjeg, piše u svojoj novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

„Ostajem katolik usprkos onome što sam vidio jer biram rasti radije nego biti djetinjast“, fr. Socrates B. Villegas napisao je u svom promišljanju za Facebook stranicu „The Australian Catholics Page“ u kojem je naveo razloge zbog kojih ljudi ostaju u Katoličkoj Crkvi.

Svaki od nas, bez obzira na kojem se stupnju „savršenstva“ nalazio i kakvu službu obnašao, poput žedne zemlje vapi za Božjim milosrđem i Božjim praštanjem, svjestan da nam je ono jedina sigurna nada i utočište.

Isusova je mudrost stvarna, primjenjiva i uzvišena. Njegov je primjer uzorit i nadahnjujuć te putokaz života svakom vjerniku. Isus nam govori "Ja sam Put, Istina i Život“ (Ivan 14, 6a).

„Samo onaj tko je oprostio i komu je oprošteno bit će uslišan. Onaj tko to ne čini, torpedira i razara Isusovo djelo“, poručuje fra Tomislav Pervan, hercegovački franjevac čiji osvrt na ulomak iz Matejevog evanđelja prenosimo u cijelosti.

"Ne znam ni sama kako i kada, ali zagrlila sam ga, iskreno ga zagrlila, unatoč svemu, osjećala ljubav prema njemu, i tiho mu govorila: 'Sve će biti u redu. Bit ćemo dobro.'"

Kada se otvorim Duhu Svetomu, ja sam sposoban ući u iskustvo ljubavi koja se opet očituje na razne načine. Prvi i najvažniji način je imati iskustvo da sam ljubljen, ne da ja ljubim, nego imam iskustvo da sam ja ljubljen, da mene Bog ljubi.

Bojali su se Božjeg svjetla jer su bili goli, jer su vidjeli sebe u prodornom svjetlu onakvima kakvi su stvarno bili, kakvi su sada postali; i stoga im je Božja prisutnost, koja je do sada bila izvor njihove radosti, bila bolna. No Bog je i tada, kao i kroz cijelu povijest djelovao stavom najnježnijeg Očinstva.

U sakramentu pokore katolici su dužni ispovjediti teške (smrtne) grijehe u vrsti i broju od posljednje ispovijedi. Ako niste sigurni u broj, procjena je prihvatljiva.