Sv. Ivanu Mariji Vianneyju u francuski gradić Ars hrlio je u 19. stoljeću narod iz cijele okolice kako bi čuo njegove propovijedi koje su odisale snagom ponizne vjere kojom je obraćao mnoga srca. Bio je to ne samo običan svijet, nego i ugledni klerici i visoko školovani ljudi. Iz njegovih propovijedi sabranih u knjižici „Zlatna zrnca” izdvajamo dio o ogovaranju i kleveti, grijehu koji „ujedinjuje u sebi sve zlo”.

"Upravo je razgovor o svećenicima u krugovima vjernika najčešći. U nekim vjerničkim razgovorima, među ostalim pitanjima o župi, među prvima (ako ne i prvo) bude i ono: 'Tko ti je župnik i kakav je?' Što to uopće znači i što želimo postići tim pitanjem? Stoji li iza njega puka radoznalost i stvarna želja za znanjem ili povod za raspravu o tome na koji način jedan župnik vodi župu, privatni život ili bilo što povezano s njim. Nažalost, svjedok sam da je ovo drugo puno češće."

Tako često osuđujemo i prosuđujemo druge, a da uopće ne razmišljamo o razlozima zašto se tako ponašaju i zašto nas ranjavaju. Slikom koja se proširila društvenim mrežama pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove, ponudio je drugačiji pogled na ovu stvarnost.

Juda je, međutim, bio negdje u unutrašnjosti sputan, prikovan zločestom ljubomorom. Njegova duša bila je zarobljena zbog potrebe za ogovaranjem, špijuniranjem drugih i ocrnjivanjem. Zašto? Kad se u nama pojavljuje takva očajna potreba da konačno pronađemo u drugima bilo kakvu manu?