Sv. Ivanu Mariji Vianneyju u francuski gradić Ars hrlio je u 19. stoljeću narod iz cijele okolice kako bi čuo njegove propovijedi koje su odisale snagom ponizne vjere kojom je obraćao mnoga srca. Bio je to ne samo običan svijet nego i ugledni klerici i visoko školovani ljudi. Iz njegovih propovijedi sabranih u knjižici „Zlatna zrnca” izdvajamo dio o ogovaranju i kleveti, grijehu koji „ujedinjuje u sebi sve zlo”.
Ne zavaravajte se, od ogovaranja do klevete mali je korak. Ako stvari točno ispitamo, vidimo da se zlu, koje se o bližnjemu kaže, gotovo uvijek nešto doda ili uveća. Zlo ogovaranje koje prolazi kroz usta mnogih ljudi, nije više isto; onaj koji ga je izrekao više ga ne prepoznaje, toliko se na njemu promijenilo i dodalo.
Smatram, da grijeh ogovaranja ujedinjuje u sebi sve zlo. Zaista, ovaj grijeh sadrži u sebi otrov svih opačina, sitničavost taštine, otrov ljubomore, gorčinu srdžbe, žuč mržnje i lakomislenost koja je nedostojna jednog kršćanina.
Kako je sretan život onoga, koji o svom bližnjemu ne sudi zlo, nego sve na dobro okreće! Njegova je duša u miru, on sam o sebi misli zlo, ali nikada o svom bližnjemu. Tako se on ponižava pred Bogom i postiže Njegovo milosrđe.
Svi ti zli sudovi i podvale dolaze od čovjeka radi njegove potajne oholosti. Onaj koji sam sebe ne poznaje, trsi se da spozna nutrinu bližnjega koja je samo Bogu poznata.
Kad bismo imali sreću biti slobodni od oholosti i zavisti, nikada ne bismo čovjeku sudili, zadovoljili bismo se time da oplakujemo svoju duševnu bijedu i molimo za siromašne grešnike, dobro znajući da će Bog od nas tražiti račun samo o našim djelima, a ne o djelima drugih.
Kleveta ili krivi sud
Kleveta i ogovaranje isto su tako grešan i krivi sud o bližnjemu. Malo ima opačina, od kojih bi sveti imali više odvratnosti nego od ove. Krivi sud ili kleveta nužno povlači za sobom uništenje i gubitak kršćanske ljubavi prema bližnjemu.
Krivi sudovi izlaze iz oholog i zavidnog srca, što je lako uvidjeti. Jedan oholica ili zavidnik ima dobro mišljenje samo o sebi, a sve što čini bližnji, okreće na zlo; dobro koje opaža na svom bližnjemu žalosti ga i muči.
Samo jedno opako srce može o bližnjemu zlo suditi.
Jezik klevetnika truje sva dobra djela, a sva zla iznosi na danje svjetlo. On je kao crv koji nagriza dobre plodove, tj. najbolja djela i nastoji ih zlo tumačiti. Jezik klevetnika je gusjenica koja najljepše cvjetove zagadi time što iza sebe ostavlja gnusne tragove svoje sluzi.
Sretan onaj koji se u svom duhu i srcu bavi samo time što se odnosi na Boga; koji svoj jezik upotrebljava samo da od Boga isprosi oproštenje za svoje grijehe.
Hoćete li sigurno spoznati pripadate li Bogu? Gledajte na način kako se vladate prema svome bližnjemu, gledajte kako ispitujete i prosuđujete njegova djela!
Kad biste ovaj grijeh (krivog suda) pravo spoznali, uvidjeli biste da je to grijeh kojeg se treba najviše bojati; koji je najmanje spoznat i najteže ga se riješiti.
Hoćete li upoznati srce jednoga čovjeka, slušajte ga kako govori o svome bližnjemu.
Kad bismo posjedovali pravu ljubav prema bližnjemu, ne bismo imali nikada ništa za reći o njima. Nastojali bismo ispitivati samo svoje vlastito vladanje, a ne vladanje drugih. Napustite li ljubav, nećete naći niti jednog čovjeka na zemlji na kojemu ne biste mogli otkriti bilo koju pogrešku i tako bi zao jezik imao uvijek o čemu govoriti.
Gornji tekst je izvadak iz knjige “Zlatna zrnca” sv. Ivana Marije Vianney, Župnika Arškog u izdanju Apostolatskog centra “Sav-Tvoj”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati ovdje.