"Jedna izreka kaže kako Božji odgovor na naše molitve nikada nije “ne”, nego “da” ili “da, ali ne sada” ili “imam nešto još bolje”. Nikada niti jedna molitva upućena Bogu nije uzaludna", piše vlč. Tomislav Šagud.

Kako onda otac može blagosloviti svoju djecu? Jedna od najjačih molitava Crkve je znak križa. Od znaka križa đavao bježi i skriva se u strahu.

Donosimo dvije priče o brakovima koji su nadišli svoje poteškoće i zajedno nastavili avanturu riječi "zauvijek".

Crkvi najbolje možeš pomoći ako za nju moliš; svećeniku najbolje možeš pomoći ako za njega moliš; prijatelju, bratu, roditeljima ili djeci najviše ćeš pomoći moleći za njih. Tko moli držeći krunicu u rukama, nalikuje na čovjeka koji voli pomagati. Molitelj uvijek pomaže.

Ponekad je teško usmjeriti pozornost na Boga i ostati u razgovoru s njim. Međutim, ponekad te distrakcije uopće nisu distrakcije, nego misli poslane od Boga, bitne za naš duhovni razvoj.

Lako je slaviti Boga – ili barem relativno – kada život teče glatko i kada imamo malo problema. Ali kad trpimo jedno iskušenje za drugim, što onda?

Bio je veliki molitelj. Kad god bi morao donijeti odluku, okrenuo bi se molitvi i pitao Boga što bi trebao učiniti. U jednom uvidu u svoj molitveni život, pita: „Što da radim? Koja je Tvoja volja?" U drugoj molitvi molio je: “Smiluj se onima koji me mrze. Neka ne propadnu.”

Plodovi i prednosti posta lako se mogu dokazati. Prvo, post je najkorisniji u pripremi duše za molitvu i razmatranje božanskih stvari. Mojsije je četrdeset dana pripremao svoju dušu postom prije nego što se usudio razgovarati s Bogom.

Župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojim je društvenim mrežama podijelio promišljanje u kojem piše o važnosti molitva poručujući da postojana molitva zbližava um i srce čisteći ih nakon čega dolazi do preobrazbe čovjekovih duše, duha i tijela.

Može nam se nametnuti pitanje: pa kakve veze ima tijelo s molitvom? Nije li molitva stvar našeg duha, srca, uma, volje, sve samih duhovnih dimenzija naše osobnosti? Zašto onda tu treba o tijelu govoriti? Tu i počinje problem. Zanemarili smo svoje tijelo u molitvi, dapače, zapostavili ga i zato imamo toliko problema s molitvom.