Nemiri, neredi, sukobi, otmice, poplave, epidemije i na sve to glad… To su životne okolnosti u kojima časna sestra Marija Lucija Vincek, redovnica Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova, živi već 22 godine. Rodni Varaždin zamijenila je Nigerijom, kamo ju je Bog poslao da širi Njegovu Riječ i pomaže najpotrebitijima.

„Pođite i pozovite sve na gozbu“ (usp. Mt 22, 9) geslo je ovogodišnjeg svjetskog dana misija koji se obilježava 20. listopada.

Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Presvetog Srca Isusova sa sjedištem u Splitu svečano su proslavile zlatni jubilej, odnosno 50 godina misijskoga djelovanja u DR Kongo, nekadašnjem Zairu.

Pratimo molitvom buduće salezijanske misionare i one iz drugih zemalja koji se pripremaju naviještati Krista.

Od otoka Raba do dalekog Brazila, od Jadrana do Amazone – tako je Božja volja vodila časnu sestru Beatricu Krstačić iz Družbe milosrdnih sestara Sv. Križa. Unatoč teškim životnim uvjetima s kojima se nosi nekoliko desetljeća, ova 78-godišnjakinja u svemu prepoznaje Božju ruku. I kad na plovidbi čamcem strahuje od krokodila i zmija, ne posustaje u naumu da Božju riječ donese onima koji je s radošću iščekuju.

U ponedjeljak, 30. rujna u 17 sati po našemu vremenu, hrvatske će misionarke zajedno sa siromasima i prijateljima moliti svetu krunicu za sve prijatelje i dobročinitelje misija u domovini. Molimo zajedno jer molitva ima snagu sve okrenuti na dobro, naše strahove u hrabrost i tugu u radost, probuditi našu pospanost i osnažiti nas da hrabro idemo naprijed.

Madagaskar. Čovjek odmah pomisli na kristalno čistu i tirkizno plavu boju vode Indijskog oceana, pješčane plaže i impozantne baobabe. Ta tko ne bi poželio živjeti ondje?! No, svaka medalja ima dvije strane. O ovoj drugoj, manje blještavoj, strani otočne države govorila je misionarka s. Marica Jelić koja je Malgaškinja već četiri desetljeća.

Redovnice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, s. Ruža Raič i s. Veronika Ćibarić, otišle su do dalekih Salomonskih Otoka u misije. U ruralnim područjima gdje je bijeda stalan gost, gdje se za šaku riže pješači dva sata, gdje je onaj tko ima sapun bogat čovjek i gdje ljudi umiru od bolesti koje bi ovdje riješio posjet ljekarni, njih dvije zajedno s ostalim sestrama nastoje, uz Božju pomoć, širiti Božje kraljevstvo i pomoći potrebitima.

Počela je nova školska godina i školarci su krenuli u novu pustolovinu. Budimo podrška djeci na putu odrastanja da ne bismo zaboravili da je svako dijete dragocjeno i da na svijetu ne postoji nitko sličan. Danas kada slavimo svetog Josipa Kupertinskog kojem se mnogi školarci utječu, dijelimo poruku iz misija uz važan podsjetnik da Bog voli svakog čovjeka i ne odustaje od nikoga te s ljubavlju prati djelo ruku svojih i nikada nas ne napušta.

Rođena je na sam Božić 1970. u Kotor Varoši u BiH, u Ugandi živi od 2018. a najteže joj je i danas, govori, vidjeti djecu koja umiru od gladi. Ona je časna sestra Ivka Lučić, s kojom smo razgovarali tijekom njenog kratkog boravka u Hrvatskoj.