Mi se, naime, bavimo sobom, a ne s Bogom. Bog nam jednostavno kazuje gdje je to još moje srce, a da nije usidreno u Njemu. Kako onda postupati? Jednostavno. Zahvaliti Bogu što mi daje prigodu da sada upravo o toj svojoj rastresenosti s Njim porazgovorim (bez obzira na to što sam pripravio primjerice za meditaciju) usmjerujući svoja pitanja i sebi i Bogu: Zašto to mene muči? Što bih na tom području morao činiti da se sve uskladi? I onda ćemo vrlo lako shvatiti da iz srca izlaze zle misli, bludništva, zlo oko, zavisti itd.

Ti i ja ne znamo što će Bog činiti s nama dok jednostavno hodamo kroz svaki dan učeći slušati bolje, moliti slobodnije, djelovati odvažnije i voljeti potpunije. To je u redu – ne trebamo znati. Ali lijepo je zapamtiti da će Bog učiniti što god sveta ljubav odabere činiti kroz nas, u nama i za nas.

Mudar čovjek jednom je rekao “Božja volja si ti!”. Kako istinito, kada razmislim da je Bog onaj koji me stvorio ovakvim. Kada me gleda On je zadovoljan s onim što On vidi jer On vidi svoju sliku i priliku, svog posvojenog sina ili kćer.

Imati živo iskustvo Boga nije privilegija nekolicine. Bog govori svakom stvorenju. Čini to na jedinstven način sa svakim čovjekom ponaosob. Sveti je Ignacije o tome pisao već prije 500 godina. Želio je pomoći ljudima da otkriju kako im se Bog obraća. Ponudio im je egzamen – jednostavne korake u molitvi koji omogućuju njegovanje svijesti o Božjoj prisutnosti u našoj svakodnevici.

"Tu imamo pitanje duhovnosti, molitve, meditacije, života i djela sv. Ignacija, zatim dimenziju razlučivanja, donošenja odluka i razlikovanja duhova. Treća dimenzija je akcija - kako tu duhovnost stavljamo u praktičan život", rekao je za Hrvatsku katoličku mrežu p. Tvrtko Barun na predstavljanju portala ignacijevske duhovnosti.