Isus je nastupio u trenutku kad je Ivan bačen u tamnicu. U međuvremenu je smaknut, pa stoga Marko donosi cijelu zgodu oko Herodova rođendana i Ivanove smrti. I sad toga zlosilnika koji je naslijedio oca, Heroda Velikoga, i u zlu, muči prljava i nemirna savjest. Stoga dolazi na pomisao kako u Isusu živi Ivan, Isus = Ivan redivivus.

"Poslanje apostola vezano je uz dvoje: Poziv na obraćenje i izgon nečistih sila. Jedno se nužno veže uz drugo. Gdje je očišćen svijet, sile tame nemaju pristupa. A ako se čovjek odrekne tame u sebi i oko sebe, on nužno mora birati drugog gospodara i podariti mu svoj glas i srce. Trećega izbora nema. Poruka koju apostoli imaju navijestiti nije prazna fraza, nije svakodnevna agenda ili tzv. ‘radni dnevnik’. Riječ je o životu i smrti, spasu ili propasti", poručuje fra Tomislav Pervan.

"Protiv smrti nema lijeka, čovjek se može samo tješiti sredstvima za smirenje, sedativima. To je jedina nada ovoga svijeta. Jer ovaj svijet pretvara sve u dobro zakucani mrtvački kovčeg, ili pak mramorno-granitni sarkofag i nadgrobni spomenik. To je konačna sudbina svijeta bez Boga. Pa makar i u obliku veličanstvenoga mauzoleja", poručuje fra Tomislav Pervan.

Isus napušta kraj, ali ostaje ondje gdje je jednom bio, jer svjedoci čine ono što je on sam činio. Riječ i djelo su podudarni, identični. Riječi su djelatne, a djela su rječita, govore o Isusu.

"Budući da sa svoje strane možemo malo ili ništa učiniti, treba osluškivati rast klice. Najprije u svome srcu. Bog se sam brine za rast. Treba osloboditi vlastito srce da bude prijamljivo tlo za riječ o kraljevstvu. Treba samo vjerovati u mogućnost rasta malenoga u vlastitom biću. I biti nepovjerljiv prema svemu što se izdiže, strši, nadima. Tek tako čovjek na kraju spoznaje da je sve dar i milost. Da je po sebi egzistencijalno nemoćan", piše fra Tomislav Pervan.

Isus daje i konkretne naputke spram ponašanja na apostolskome propovijedanju. Šalje svoje učenike bez ikakvih sredstava, bez hrane i pića, samo s jednim velikim pouzdanjem u Boga. Oni su u svojoj osobi dokaz blizine Božjega kraljevstva, i s pouzdanjem u Gospodina njima ne će ništa nedostajati.

"Samo u tom osobnom odnosu s Kristom, samo u tom susretu s Uskrslim postajemo doista kršćani. I tako se otvara naš razum, otvara se sva mudrost Kristova i sve bogatstvo istine. Zato molimo Gospodina da nas prosvijetli, da nam u našem svijetu podari susret sa svojom prisutnošću: i tako neka nam da živu vjeru, otvoreno srce, veliku ljubav prema svima sposobnu obnoviti svijet", piše fra Tomislav Pervan.

Poziv učenika uslijedio je nakon Isusova razgovora s Ocem jer je Isus, prema Lukinu zapisu, cijelu noć molio prije nego ih pozva i odabra. Isus poziva one koje je htio. Nitko nema pravo tiskati se ili naguravati u Isusovo društvo, osim ako Otac ne pozove.

Iskustvo koje čovjek ima s Isusom zapravo je u konačnici neizrecivo. Nalik je to pokušaju da se neposrednost iskustva i doživljaja pretvori u tumačenje početaka toga iskustva. Ima stvari koje su neizrecive, neprispodobive, a tu upravo spada i Isusova osoba i susret s tim iscjeliteljem i spasiteljem. Glazba nije isto što i govor o glazbi. Tako isto ni Isus nije ono što mi govorimo o njemu, nego kad se zaputimo k njemu i padnemo mu oko vrata. Tek tada nam se otkriva bogatstvo i punina te osobe. On nam se sam daje.

"Gdje je smjelost, odvažnost slijediti Isusa u svim prilikama u kojima nas poziva i izaziva? Njegova riječ je riječ slobode i oslobođenja", poručuje fra Tomislav Pervan.