"Isus inducira u svijetu proces ozdravljenja svega i svakoga. I sve zavisi od toga je li pojedinac spreman priznati svoj status grješnika, kajati se i zaputiti se u život novim smjerom. Poći jednostavno u Isusovu školu. Nastavni program Isusove škole jest pretakanje riječi u djela, u život. To su nove granice koje on svojim životom podijeva u svijetu", poručuje fra Tomislav Pervan.

Što možemo zaključiti iz Isusovih postupaka? Do čega je Isusu stalo? Jednom riječju: Do čovjeka! Čovjek je biće koje ne može živjeti izvan zajednice, bez odnosa s ljudima, s bližnjima. Kategorija relacije, veze, odnosa je bitna u Isusovu poimanju čovjekova zdravlja. Isus se do kraja okreće čovjeku, pruža mu ruku, ali mu je prethodno pružio svoje srce i biće, svoju ljubav. Ta ljubav liječi i podiže, ozdravlja odnose i veze.

"Revnost za Božje djelo uz istodobnu sućut za ljude u bijedi bolesti i uzetosti izaziva ga. Djeluje neobično, protiv svih uhodanih normi i propisa. Isus nije nikakav humanitarac koji obilazi i pomaže. On čupa korijenje zla i bolesti. Čudesa nisu samo zbog čudesa, već su ona uvijek očitovanje moći i snage. Ona su u grčkom izvorniku energeia i dynameis, dakle nešto poput sile koja djeluje u Isusu, a ta je sila Božja – Duh Sveti", piše fra Tomislav Pervan.

"Ne živi se samo od pšeničnog kruha, nego od svake vrsti kruha koji čovjeka nasićuje, usrećuje i obogaćuje. Zapitajmo se, čime se hranimo i čime druge hranimo. Što drugima nudimo. Isus veli: „Dajte im vi jesti!“ Što nudimo kao hranu svojim ukućanima?", poručuje fra Tomislav Pervan.

"Gospodin nam je dao ruke da upravo kao on s njima blagoslivljamo, tješimo, milujemo, podižemo pala čovjeka! Isus je Božjom snagom stupao pred čovjeka, suočavao čovjeka sa samim sobom i silom Božjom liječio svaku bolest. Često govorimo, a ne vjerujemo svojim riječima, u snagu riječi s kojom dolazimo pred čovjeka i ljude", piše fra Tomislav Pervan.

"On, Isus, treba biti naša životna lozinka, riječ koju nitko ne može potisnuti ili zasjeniti. Jer sama riječ prevedena nosi u sebi ono što ljudi nehotice hoće, za čim žude. On je ona riječ koja nam treba kad nam u životu ‘zagusti’, kad smo u nevolji, kad odašiljemo SOS signale i pozive u pomoć kad smo brodolomci, na otvorenu moru. On spasava, on je Spasitelj. Zahvalimo mu i klanjajmo mu se u životu", piše fra Tomislav Pervan.

"Ne moramo mi tražiti Boga, on je prvi tražio, prvi ljubio nas. Ne moramo ga tražiti u nebesima ili iznad oblaka, očajnički, pod svaku cijenu. Tko traži ovcu, pa mu se posreći i pronađe je, stavlja je na svoja ramena. Takav je dobri pastir, takav je Isus, takav je Bog koji se raduje zbog obraćena grješnika", piše fra Tomislav Pervan.

"Dok je hodio ovom zemljom, imao je iskustvo trajnoga otpada. Otpadali su masovno i oni najbliži, koji su bili s njime! Hoćete li otići i vi? – Ako želite, ako hoćete, slobodni ste, izvolite! Isus nikoga ne snubi, ne prisiljava, ni za kim on ne plače! Svakomu prepušta njegovu slobodu. Svakoga prepušta njegovu vlastitom izboru i sudbini. Trebali bismo plakati mi nad svojom nevjerom i promašenim prilikama, krivo upotrijebljenom slobodom", poručuje fra Tomislav Pervan, teolog i hercegovački franjevac u svom promišljanju.

"Svetci nisu izumrli. Žive i oko nas kao što su živjeli u svakome vremenu. Nisu na mjestu žalopojke kako ih nema. Potrebno je imati oči i uši za njih i njihove poruke. Jer gdje nema prijamnika, antena, gdje nema ušiju, nemoguće je da zvučni valovi proizvedu bilo kakav ton, a nekmoli simfonijski ugođaj kakav su davali i još uvijek daju svetci u svim vremenima. Možda našim suvremenicima nedostaju upravo ti prijamnici, antene za poruke koje imaju i danas uputiti svetci čovječanstvu na bespućima povijesti", poručuje fra Tomislav Pervan, teolog i hercegovački franjevac u svom promišljanju.

"Brak nije zbir dviju osoba, nego novo ‘jedno’, koje je teško opisati ljudskim rječnikom slikama vjernosti, ljubavi, predanja, poštovanja, zajedničkog jarma. Zato on postaje svetinja i sakrament u Crkvi. Plod toga jednoga i jedinstva jest novi život, dijete", poručuje fra Tomislav Pervan, teolog i hercegovački franjevac u svom promišljanju.