"Na koncu, zašto ja na bih imao mir u srcu iako trpim? Zašto ne bih mogao pronaći smisao života iako nije onako kako se meni čini da bi trebalo biti ili bih htio da bude? Da, to je malo teže. Ponekad i malo puno teže. Ali, na koncu, zašto ne bih prihvatio te okolnosti i razumio ih kao izazov? Vjerujem da će mi suočavanje s njima otkriti nove mogućnosti i moje nove sposobnosti. Pa i sposobnost da se u trpljenju posvetim i da od moje svetosti zamiriše svijet. Možemo mi to! Tada trpljenje postaje blagoslov, a nikako prokletstvo i kazna", piše fra Josip Vlašić.

"Kada shvatim da ne nalazim rješenje svojih problema, a još uvijek uporno povlačim iste poteze u svojem životu, vrijeme je da pođem korak dalje, da iziđem iz tih okvira i pokušam učiniti nešto drugo. Vrijeme je da iziđem iz zone komfora i izložim se životu. No, mi se bojimo napustiti te okvire", napisao je fra Josip Vlašić.

"Ali, što je istina o tome čovjeku? Ti to ne znaš. Ti znaš tek djelić istine. Jer je čovjek otajstvo, jer je čovjek misterij, ti ćeš uvijek o njemu imati tek svoju istinu. Uvijek će ti dio istine ostati skriven. Zato nemoj brzo i olako govoriti o drugima. Ja se takvih bojim. Bojim se onih koji sve o svemu i o svima znaju. Ne znaju, brate! I to je super", poručuje fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.

"Smijemo li tražiti drugačiji put? Vjerujem da imamo pravo na to. Kada uđeš s nekim u konflikt, to ne mora nužno značiti da si manje Isusov. Kada se nekom suprotstaviš, ne znači da si prestao biti Isusov. Naprotiv, i tada možeš biti Isusov. I možda jedino tada i tako možeš biti Isusov! Patiš od toga da te drugi uvijek prihvaćaju, da za sve što činiš imaš opću suglasnost svih svojih suputnika, da se ne bi nekomu zamjerio, da o tebi dobro misle i govore, da tvoj stav ne bi nekoga povrijedio… Ne, taj put te ne mora nužno voditi tome da budeš Isusov! Isusov možeš biti i ako se suprotstaviš drugima. I nekada baš to moraš učiniti. Možeš biti Isusov i ako ostaneš svoj", poručuje fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.

"Primijetio sam da nesretni ljudi uvijek kritiziraju. Ili, još bolje i točnije rečeno: u mojim očima nesretni su oni ljudi koji uvijek kritiziraju. Ja ih takvima doživljavam. Negativni su. Uvijek su spremni prigovarati i prozivati. Usmjereni su na ono loše u čovjeku. Ma, u svemu što se događa primijetit će najprije slabe točke. I ne samo to! S određenim autoritetom (ne znam otkud im?) i s meni neobjašnjivom lakoćom prosuđuju sve redom. A osim prosuđivanja, redovito i presude tj. osude. Jednostavno, čovjek im ima potrebu reći da se prestanu tako strastveno baviti drugima i da se bave sobom", poručuje fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.

"Ljubi Gospodina i u povjerenju mu se predaj. Kakva god bila faza života u kojoj se nalaziš, bilo da obiluješ radošću ili su se brige oborile na tvoje korake, pravi je trenutak da se s povjerenjem izručiš Božjem vodstvu. Nema veze ako ti se čini da je tvoja vjera slaba. Sjeti se da i malo zrno vjere može premještati brda. To je tvoja prava moć. Reci Bogu djetinjim pouzdanjem: Oče, ja sam tvoj. Čini sa mnom što god se tebi sviđa. Predajem ti se. Vjerujem ti. Znam da će sve biti dobro jer ti si sa mnom. A ti znaš što radiš", poručuje fra Josip Vlašić, hercegovački franjevac u svom promišljanju o Božjoj velikodušnosti.

Trodnevna duhovna priprava ususret blagdanu zaštitnice dubrovačke katedrale Gospe Velike počela je u četvrtak, 12. kolovoza misnim slavljem, klanjanjem pred Presvetim i duhovnim programom „Gospi u čast“. Misu i klanjanje predvodio je fra Josip Vlašić.

"Treba očistiti svoje prozore da bi svijet i ljudi oko nas izgledali ljepši i bolji", poručuje fra Josip Vlašić u najnovijoj "Pozitivnoj minuti".

"Dobro je i bit će dobro jer nazirem sjenu Tvoju nad svakim korakom svojim, i miris Tvoj ćutim tu negdje u blizini, i tihi dolazak Tvoj čujem kako ususret ide mojoj čežnji." Fra Josip Vlašić na svojem Facebook profilu objavio je pjesmu koju vam prenosimo u cijelosti.