"Kada te život zaboli, podijeli ga s drugima. Ako ponekad možda trebaš potražiti i stručnu pomoć, nemoj se bojati to učiniti. Samo si čovjek. Ranjiv si. Neki ljudi boje se priznati i sebi i drugima da su ranjivi pa u svojoj boli ostanu sami i onda ih bol nadraste i uništi im život. A nije tako trebalo biti. I ne treba tako biti", piše fra Josip Vlašić u svojoj kolumni.

I ako budeš dobar prema ljudima ti ćeš stanovati u njihovim srcima, a to su najljepše kuće u kojima mi možemo stanovati.

Iznad svega prijatelju moj, želim ti Boga za Božić jer bez Njega noć ne bi bila svjetlom obasjana i uboga štalica postala bi odveć obična i hladna.

Neki je čovjek šetao planinom sa svojim sinom i u nekom trenutku dječak je svojom rukom zakačio jednu granu što je kod njega izazvalo veliku bol. Zbog te boli dječak je uzviknuo "auuu" i zatim je čuo kako glas u planini ponavlja njegov uzvik "auuu". Dječak je bio zbunjen i glasno je upitao "Tko si ti?"

"Nije dovoljno željeti biti sretan. Za sretnost se treba izboriti. Za sretnost, za biti sretan, treba hrabrost. Ona hrabrost koja će me učiniti spremnim da budem ono što jesam, sa svojom prošlošću onakvom kakva je, sa svojim karakterom, svojom naravi onakvom kakva je. Potrebna je hrabrost koja će me učiniti spremnim da ljubim onako kako je znam ljubiti, i da umirem za druge onako kako je to znam. Za sretnost je potrebna ona hrabrost koja će se izboriti za vlastitu slobodu i drugima darovati njihovu slobodu da žive iz onoga što oni uistinu jesu", piše fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.

"Etikete osobe drže u ropstvu mojih definicija ili mojih i tuđih procjena i osuda. Svečano odlučujem osloboditi ljude koji žive u mom svijetu. Dopustit ću im da budu takvi kakvi jesu i da mi oni sami kažu tko su i kakvi su oni zapravo. Odlučujem pokidati sve etikete i protjerati iz svog srca strah od drugih. Da, etiketiranje je znak straha od drugih. Etiketa me čuva od drugoga. Sakriva me od njega. Od mene. Etiketa je lažna sigurnost. Upravo zato se odričem etiketa i svečano odlučujem pokidati ih", poručio je fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.

"Na koncu, zašto ja na bih imao mir u srcu iako trpim? Zašto ne bih mogao pronaći smisao života iako nije onako kako se meni čini da bi trebalo biti ili bih htio da bude? Da, to je malo teže. Ponekad i malo puno teže. Ali, na koncu, zašto ne bih prihvatio te okolnosti i razumio ih kao izazov? Vjerujem da će mi suočavanje s njima otkriti nove mogućnosti i moje nove sposobnosti. Pa i sposobnost da se u trpljenju posvetim i da od moje svetosti zamiriše svijet. Možemo mi to! Tada trpljenje postaje blagoslov, a nikako prokletstvo i kazna", piše fra Josip Vlašić.

"Kada shvatim da ne nalazim rješenje svojih problema, a još uvijek uporno povlačim iste poteze u svojem životu, vrijeme je da pođem korak dalje, da iziđem iz tih okvira i pokušam učiniti nešto drugo. Vrijeme je da iziđem iz zone komfora i izložim se životu. No, mi se bojimo napustiti te okvire", napisao je fra Josip Vlašić.

"Ali, što je istina o tome čovjeku? Ti to ne znaš. Ti znaš tek djelić istine. Jer je čovjek otajstvo, jer je čovjek misterij, ti ćeš uvijek o njemu imati tek svoju istinu. Uvijek će ti dio istine ostati skriven. Zato nemoj brzo i olako govoriti o drugima. Ja se takvih bojim. Bojim se onih koji sve o svemu i o svima znaju. Ne znaju, brate! I to je super", poručuje fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.

"Smijemo li tražiti drugačiji put? Vjerujem da imamo pravo na to. Kada uđeš s nekim u konflikt, to ne mora nužno značiti da si manje Isusov. Kada se nekom suprotstaviš, ne znači da si prestao biti Isusov. Naprotiv, i tada možeš biti Isusov. I možda jedino tada i tako možeš biti Isusov! Patiš od toga da te drugi uvijek prihvaćaju, da za sve što činiš imaš opću suglasnost svih svojih suputnika, da se ne bi nekomu zamjerio, da o tebi dobro misle i govore, da tvoj stav ne bi nekoga povrijedio… Ne, taj put te ne mora nužno voditi tome da budeš Isusov! Isusov možeš biti i ako se suprotstaviš drugima. I nekada baš to moraš učiniti. Možeš biti Isusov i ako ostaneš svoj", poručuje fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.