Život teče poput rijeke i ne možeš ga zaustaviti, zato rasti paralelno sa svojim životom! Nemoj dopustiti da tvoj život bude vlak koji je otišao, a ti ostao na stanici.

Dok Gizma proklinje, u tom trenutku na križ iznad njegove glave slijeće vrana i kopa mu oči. Vrana mu oduzima i ono što mu je jedino preostalo – vid, pogled.

Isus je prisutan u svim vremenima, kako u sadašnjim, tako i u budućim. Bojim li se možda sutrašnjice? Ne! Znam da će Isus i sutra biti sa mnom, već me čeka.

Premda će sve opet biti isto, ipak ćemo mi biti drugačiji. Više ćemo cijeniti blizinu braće i ljepotu zajedništva; više ćemo cijeniti Crkvu i njezinu ljepotu, a ona nigdje nije toliko lijepa kao u Međugorju...

Ljudi općenito vole generalizirati! Po njihovu mišljenju ili je sve dobro ili je loše, odnosno ili je crno ili je bijelo, kao da nema sredine. Svi znamo da je sredina "zlatna " i da postoji ipak nešto "između". Ono nešto što nije ni crno ni bijelo. Možemo doprinijeti tome da to bude više bijelo, a manje crno. O nama ovisi hoće li nešto postati dobro ili zlo.

"Crkva je ona lađa koja nas nosi prema obali vječnoga života. Zato ja trebam Crkvu. Ja sam puno više dobio u svom životu što sam u Crkvi nego što je Crkva dobila sa mnom”, poručio je na svome Facebook profilu mladi svećenik fra Goran Azinović.