Zahvaljujući drugima, svi smo upoznali Krista. Pa i sȃm je sveti Pavao za Krista čuo od drugih, a pred Damaskom se uvjerio da je on zbilja Uskrsli. Čitajući Evanđelja, vidjet
ćemo da je to doista lančana reakcija – jedni druge vode prema Kristu. Koga Krist dotakne, on ne može šutjeti, nego i druge želi privući Kristu. Sveti je Andrija prvi bio pozvan za Isusova učenika, a zatim on zove i svoga brata Šimuna Petra. Uvijek netko nekoga zove i svjedoči o Kristu. I ti možeš privući ljude Kristu ili još bolje rečeno – za Krista.

Koga Krist dotakne, on ne može šutjeti, nego i druge želi privući Kristu.

Ne privlače Kristu samo oni koji su njime oduševljeni, već i oni koji svakodnevno sudjeluju u naizgled jednostavnim i malenim djelima ljubavi. Nakon što se ponovno vratio u okrilje kršćanstva, Charles de Foucauld je odlučio otići u Afriku, točnije u Saharu i propovijedati o Kristu. Za njegova boravka u Sahari jedan je nomad vidio kako De Foucauld svim putnicima kroz Saharu nudi samo čašu hladne vode i to je bilo više nego dovoljno da se ovaj nomad poželi krstiti. De Foucauld je propovijedao Krista vlastitim životom, i to u pustinji te je na taj način privodio ljude Kristu. Nije imao ni ambona, ni crkve, ni ureda, ni auta, pa čak ni pastoralnog osoblja, jedino je imao čistu dušu koja iskreno ljubi i svjedoči za Krista. Uskoro će ga Crkva proglasiti svetim. U tome se upravo i krije paradoks svetosti: više je ljudi Charles de Foucauld svojom skromnošću i ljubavlju privukao Kristu, nego Njemačka Crkva posljednjih godina sa svim svojim administrativnim aparatom! Dapače, Crkva u Njemačkoj sve više gubi svoje vjernike. Skromnost i svetost privlače druge Kristu, a ne administracija ili logistika Crkve.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 14 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Krista Kralja u Čitluku (BiH).